Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/224

vojsku. Iz jednoga pisrtia pape Honorija III. od 11. lipnja 1226. razbiramo, da su Omi- §ani bill pokoreni, da su oni i Kacici bili spremni okaniti se gusarenja, kad bi opet stekli milost rimske stolice, i kad bi im kralj Andrija vratio njihovu djedinu, koju im bija§e herceg Bela u torn ratu oteo. U to je herceg Bela u srpnju 1226. morao ostaviti hrvatsko kraljestvo i poci u Ugarsku, da bude desna ruka svome otcu; a hercegom hrvatskim postade njegov mladji brat Koloman, ovjendani kralj Halica, ali protjeran iz svoje kraljevine. Vec 1. kolo- voza 1226. desi se Koloman u Spljetu, te ostade hercegom hrvatskim do provale Tartara ili Mongola (1241). Koloman bijase pun dobre volje, da nastavi u Hrvatskoj Belom za- po^eto djelovanje, ali mu nije dostajalo Beline odvaznosti. Toma arcidjakon kaze za nj, da se je odUkovao viSe poboznoscu, nego gorljivoscu u javnim poslovima. Dok je Bela u Hrvatskoj hercegovao, dotle se je otac njegov Andrija borio u Ugarskoj s neprestanim neprilikama. Zlatna bulla od god. 1222. bila je samo na papiru, jer je nijesu obdrzavali ni kralj Andrija ni plemici. Kralj se je na novo omrazio privi- legovanim stalezima, jer je izvodio samo one ustanove zlatne bulle, koje su bile njemu u prilog, a stalezima na u§trb. Upravo s toga dize se proti Andriji velika oporba, te je kralj bio prinudjen odazvati god. 1226. hercega Belu iz Hrvatske i uciniti ga svojim suvladarom u Ugarskoj. Mladi kralj Bela bijaSe u Ugarskoj kud i kamo odlucniji od svoga otca. On puto- vase naokolo po citavoj zemlji i ukidase zloporabe, gdje bi ih samo zatekao. Poglavito nastojase, da povrati kruni ogromna imanja, koja bija§e otac njegov prije god. 1222. u ludo razpoklonio ili u bezcijenu prodao. On stade iztrazivati posjed svjetovnih i du- hovnih velikasa: tko ne bi vlastnictvo svoje mogao dokazati valjanim i vjerodostojnim iz- pravama, ili se je pokazalo, da imanje nije stekao kupom ili zaslugama, oduzeo bi mu se posjed i povratio drzavi. Tako su mnoge porodice, koje su dosad plivale u lasti i slasti, izgubile sav svoj imetak. Pa6e i mnogi neduzni i pravedni postrada§e, po§to se je pri potrazivanju postupalo priliSno povrSno i pristrano. Svi, koji ostadoSe tako bez posjeda, skupiSe se u jaku stranku, te odluciSe i Andriju i Belu lisiti prijestolja, pogu- biti ih, te onda Ugarsku medju se podijeliti. Kad im to ne podje za rukom, obratise se na austrijskoga vojvoda Fridrika II. Ratobornoga, moleci ga, neka skloni cara i kralja Fridrika II. Hohenstaufovca, da dodje u Ugarsku za kralja. No kralj Andrija uhvati po- slanike i pisma urotnika. Ali mjesto da bi ih strogo kaznio, postupase s njima blago. Nijednoga urotnika ne dade pogubiti, vec nekima oprosti sasvim, a druge protjera iz zemlje. Samo onima, koji su jos sto posjedovali, oduzme imanja i dade ih svojim privrzenicima. No uza svu otimaSinu imanja ostajahu kraljevske blagajne vazda prazne. Sad opet stade Andrija prodavati sluzbe, kovati loSe novce, i povisivati cijenu soli. K tomu ne placaSe, na §to bi se obvezao, a napokon poCe zalagati ponovo drzavne prihode zidovima i muhamedovskim Bugarima (Ismaelitama), koji su osobito nevoljni puk tlacili, samo da bi §to vise obogatili. Dogadjalo se, da su mnogi siromasi, ne moguci nasmagati novaca, da bi namirili zidovske najamnike, prodavali svoje sinove u roblje, a kceri svoje dali oskvrnjivati; pace mnogi su primali zidovsku ili muhamedovsku vjeru, samo da bi ugo- dili okrutnim najamnicima. To zlosrecno stanje, koje su podrzavali losi savjetnici kraljevi, na telu im nevrijedni palatin Dionizije, dodija narofiito duhovnim stalezima, koji su bili i onako ogorceni, §to bijahu lolika imanja izgubili. Oni ustadose sada god. 1231. na kralja, te ga prinudise, da je morao obnoviti zlatnu bullu i o tom izdati zasebnu izpravu. Izprava od god. 1231. razlikuje sd u nekim stvarima od zlatne bulle god. 1222., prvo sto ima Cetiri poglavja vise (35), zatim sto su neke ustanove preinacene. Pridodane ustanove jesu ove: Crkveni prelati, nadbiskupi i biskupi duzni su prisustvovati (zboru), slu§ati tuzbe siromaka i braniti povrijedjenu slobodu (2); ako bi palatin lo§e obavljao