Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/217

13. Drzavni plemici, kad prate kraljevski dvor ili kad u obce putuju, ne smiju siro- maka ni tlaciti ni robiti (plijeniti). 14. Ako se zupan ne ponaSa prema svojoj casti i sluzbi, ili ako bi tlacio i globio narod svoga grada (zupe), pak kad mu se to dokaze, imade se pred 6itavim kraljestvom sramotno liSiti svih casti. Suvise mora jo§ i vratiti, sto je uzeo. 15. Kraljevski konjuSnici (agazones), psari (caniferi) i sokolari (falconarii) ne smiju zalaziti na plemicka selista. 16. U buduce ne cemo citavih zupa a ni casti (ma koje vrsti) podjeljivati za sva remena sTpravom nasljedstva. 17. Nikomu se ne smije oteti posjed, koji je po§tenom i pravednom sluzbom stekao. 18. Dozvoljavamo plemicima, da mogu slobodno poci (od nas) k na§emu sinu, kao toboz od starijega k mladjemu, a zato ne ce trpiti nikakve stete. Ako je koga nas sin pravomocno osudio, ne cemo ga mi nikako primiti; tako isto ne cemo primati parnica koje su zapocete pred nasim sinom. Jednako radit ce i na§ sin. 19. Cuvari ili™strazari zupanijskih gradova (jobbagiones castri) neka zivu prema slobostinama, koje su im podijeljene od kralja Stjepana; tako isto neka uzivaju povla- stice i prvotno im podijeljena privilegija gosti ili stranci (hospites), bili ma koje narodnosti. 20. Desetina neka se ne placa srebrom (novcem), nego onim cim zemlja rodi: vinom ili zitom. Ako bi se tomu opirali biskupi, ne cemo im raditi u prilog. 21. Biskupi nijesu duzni, da daju desetinu za nase konje od plemickih posjedovanja, tako isto ne moraju njihovi podanici donositi svoju desetinu na kraljevska imanja. 22. Svinje nase ne smiju se pasti u §umama ili na paSnjacima plemica bez njihove dozvole. 23. Svaki nas novi novae neka vrijedi kroz godinu dana od jednoga uzkrsa do drugoga; denari pak neka budu takovi (dobri), kako su bili za kralja Bele (II.). 24. Predstojnici kovnica (comites camerarii monetarum), prodavaci soli i porezni dinovnici mogu biti jedino plemici na§e drzave, a nipoSto zidovi ili izmaelicani. 25. Sol neka se ne drzi u sredini zemlje osim samo u Sabolcu i Segedinu, vec na granici. 26. Nepokretno imanje ne smije se podjeljivati Ijudima izvan drzave. Ako je takova imanja poklonjeno ili razdano strancima, mora se vratiti narodu, da ga odkupi. 27. Kunovina (marturinae) neka se pobira onako, kako je jo§ Koloman ustanovio. 28. Ako sud osudi nekoga, ne smije ga nijedan velikaS stititi. 29. Zupani neka imadu svoje redovite dohodke; sve ostalo ide kralja, kao cibri- ones (zito i vino), danci, goveda i dvije trecine od prihoda zupanijskih zemalja. 30. Izuzev cetiri drzavna Sastnika: palatina, bana (hrvat.skoga), dvorskoga zupana kraljeva i dvorskoga zupana kraljiCina ne smije nitko (u jedan mah) obnasati dvije sluzbe. 31. Da bi pak ova nasa povelja vrijedila i za nasega vladanja i za nasih nasljednika, dadosmo ju napisati u sedam primjeraka, te ih podkrijepismo nasim pe6atom. Jedan primjerak poslasmo papi, da ga unese medju svoje spise, drugi sahranismo kod Ivano- vaca, treci kod Templara, cetvrti bit ce kod kralja, peti kod ostrogonskoga kaptola, §esti kod kolodkoga kaptola, docim ce sedmi cuvati palatin. Taj neka imade vazda pred odima povelju i neka bdije, da ne gaze njezinih ustanova ni on sam ni kralj ni plemici. Plemici neka uzivaju svoje slobostine, ali zato neka budu vjerni nama i naSim nasljed- nicima, i neka kraljevskoj kruni nikad ne uzkrate duzni posluh. Ako bi pak mi ili koji od nasih nasljednika bilo kadgod radili proti toj povelji, to bez ikakve povrede veli- 6anstva mogu tako biskupi kao i drugi velikaSi i plemici nasega kraljevstva ili svi Za- jedno ili pojedince, sadanji i bududi, kao i njihovi potomci oprijeti se i protusloviti nama i nasim nasljednicima. U isto vrijeme, kad je Andrija izdao zlatnu bullu (1222.), nastoje velikaSi ugarski i hrvatski, da izmire kralja s prvorodjenim sinom Belom, okrunjenim vec kraljem i her-