Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/216

U ime svetoga Trojstva i nerazdjelivog jedinstva. Andrija, po Bozjoj milosti kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Halica i Vladimirske u sve vijeke. Posto je sloboda tako plemica nasega kraljestva, kao takodjer i drugih Ijudi osnovana od sv. Stjepana, nasiljem nekih kraljeva, budi da se osvete u svojoj srcbi, budi da su slusali savjete zlih Ijudi, u mnogim stvarima bila vrlo stegnuta; to su mnogo puta nasi plemici molbama i zahtjevima dolazili pred nasu visost i pred nase pred§astnike trazeci, da se stanje nase drzave poboljSa i uredi. Mi dakle hocemo po svojoj duznosti, da u svem zadovoljimo njihovim proSnjama, narofiito posto je radi toga vise puta izmedju nas doslo do velikih neugodnosti, a to se mora ukloniti, da bi se posve sacuvalo kraljevsko dostojanstvo (a to se ne moze ni po kom bolje uciniti nego po njima); zato podjelju- jemo mi tako njima kao i drugim Ijudima nasega kraljestva slobodu danu od kralja Stjepana. Da bi jos suvise popravili stanje naSe drzave, odredjujemo ovo: 1. Duzni smo svake godine slaviti svetkovinu svetoga kralja (Stjepana, 20. kolovoza) u Stolnom Biogradu, osim kad bi nas prijecili vazni poslovi ili kakova bolest. Ako bi mi bili zaprijeceni, mora mjesto nas onamo doci palatin, te saslusaii sve parnice. Svi plemici, koji samo hoce, mogu se ondje slobodno sabrati. 2. Ni mi ni nasljednici nasi ne smiju kojemu mogucniku za volju zatvarati ni pro- goniti plemica, ako nisu bili prije pred sud pozvani i od redovitoga suda osudjeni. 3. Od imanja plemickih ne smijemo zahtijevati ni porez ni denare slobodnjaka; u plemicke kuce i selista ne cemo se svracati, jedino ako budemo pozvani. Tako isto ne cemo ni od crkvenih podanika utjerivati ni porez ni dace . 4. Ako umre plemic ne ostaviv za sobom sina, neka cetvrtina njegova imanja pripadne kceri; s ostalim neka razpolaze po volji. Ako bi pak umro bez ikakve odredbe, neka bastine njegova porodica ili blizi rodjaci. Ako nema nikakova roda ni nasljednika, pripada bastina kralj evskoj blagajni. 5. Zupani (comites parochiani) nisu vlastni suditi o imanju plemickom, izuzev glede stvari novcanih i desetine. Satnici pak comites curie parochiani) ne smiju suditi nego podanicima svoga grada (kotara). Tatima pak i razbojnicima sudit ce kraljevski sudci (bilochi regales), ali u nazocnosti zupana. 6. Ziteljima kojega mjesta ne budi vise dozvoljeno, da svi zajedno pod prisegom izkazu tata, kako je dosad bivalo. 7. Ako bi kralj poveo vojsku izvan drzave, ne moraju s njim poci plemici, osim ako ih plati svojim novcem. Nakon povratka ne moze kralj pozvati pred vojni sud one (koji nisu i§li s njim). Ako pak na zemlju udari neprijateljska vojska, moraju svi ple- mici ustati na oruzje. Tako isto, kad bi vodili rat izvan zemlje, moraju s nama o naSem trosku ici svi oni, koji imaju koiu zupaniju (comitatus) za leno. 8. Palatin sudi svima Ijudima nasega (ugarskoga) kraljestva bez iznimke, ali pie- mice ne smije odsuditi na smrt i gubitak (imanja) bez nasega znanja i privole. Tako isto ne smije on imati namjestnih sudaca, osim jednoga na svom dvoru. 9. Nas dvorski sudac (curialis comes) smije svakomu suditi, dok boravi na nasem dvoru, a zapocetu parnicu smije na svakom mjestu zavrSiti. No cim ode na svoje imanje, ne moze imenovati ni pristava (t. j. dati izvrsiti osudu) ni stranke preda se dozivati, 10. Ako koji kraljevski sluzbenik (iobbagio) pogine u ratu, mora se sinu ili bratu -njegovu podijeliti jednaka sluzba. Ako pak pogine obiCni plemic (serviens), nagradit ce kralj njegova sina po svojoj volji. 11. Gosti ili stranci (hospites), t. j.^ dobri Ijudi, ako se nasele u kraljestvu, ne mogu dobiti sluzbe ni casti bez privole Citavoga kraljestva. 12. Udovicama onih muzeva, koji umru ili poginu sudbenom osudom, ili padnu u dvoboju, ili nastradaju na ma koji nacin, ne smije se nikako uzeti njihov miraz.