Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/214

raviti. Neuspjeh ratovanja i bolest skloniSe napokon kralja, da je odiucio kuci se po- vratiti. K tomu jo§ docu, da je u Ugarskoj maha preoteo silan nered, da se vlastela medju sobom krvare i robe, da jedna stranka zatire drugu. Napokon ga spopade strah od Srba i Bugara, koji su nemoc Ugarske upotrebili sebi u prilog. U Srbiji se je Stjepan Prvovjencani god. 1217. ozenio drugi put i uzeo za zenu unuku mletackoga duzda Henrika Dandola. Mlet6anka umjela je svoga vojna odvratiti od iztoCne crkve i skloniti, da se pridruzi Rimu, pace da od pape Honorija III. zatrazi kraljevsku krunu. Papa mu je obeca; ali to ne bijase Andriji milo, jer se je sam zvao kraljem Srbije i smatrao tu zemlju zavisnom od svoje vrhovne vlasti. U veljade 1218. stade se Andrija vracati iz svete zemlje, premda ga je papin legat od toga odvracao, a jeruzolimski patrijarka da i prokleo. Andrija iSao je kopnenim putem, sklapajuci uz put saveze i brakove. U Antiohiji zaruci svoga najmladjega sina Andriju s kcerju armenskoga kralja Leona; u Niceji opet izprosi za svoga prvorodjenca Belu kcer cara Teodora Laskarisa, Mariju, te ju namah i sobom povede. DoSav zatim do medje bugarske zarobi ga car Ivan Asjen II. i drzase ga zarobljena, dok mu nije staino obecao, da ce mu svoju najstariju kcer Mariju dati za zenu. Pusten na slobodu od bugarskoga cara stize Andrija napokon u Ugarsku. No kako tuzan bijase taj povratak. Vojske bijase mu nestalo, a Jeruzolima nije ni vidio. Citava dobit od vojne bijahu neke relikvije, sto ih bijase skupio na iztoku. No jo§ tuzniju zatekao je svoju drzavu. On se sam ovako izjadao papi Honoriju III.: xKad se vratismo u Ugarsku, vidjesmo, kako su i svjetovnjaci i duhovnici 6inili zlo preko svake mjere; drzavni dohodci bill su razasuti tako, da nisam mogao platiti dugova, koje sam ucinio za svete vojne. Bojim se, da mi ne ce doteci ni petnaest godina, dok uredim drzavu, kako je prije bila«. U drugom pismu bugari opet: »Mnogi se velikasi poput sluga satanovih nisu zacali vrijedjati na§u kraljevsku visost, oni su gazili na§e odredbe i ruSili zemaljski mir. Kad je nadbiskup Ivan htio njihova nedjela prijeciti, otese mu imanje i dohodak, zarobise ga, te ga na posljedku otje- rase iz zemlje. < No ni Andrijinim dolazkom ne kre- nu§e stvari na bolje, jer je bio preslab, da priudi redu ponosito i drzko plem- stvo. Tako nestade reda i zakona u dtavoj zemlji; pace sam kralj stade raditi nezakonito, samo da se dobavi novaca. On iznajmi zidovima i izmaeli- canima sve drzavne pristojbe, poreze, pak i solare, on stade zalagati krunska imanja; napokon snizi i vrijednost srebrenoga novca, tako da je u njem bilo vrlo malo srebra. No uza sve to nije mu dostajalo novaca, osobito kad je 1219. — 1221. vodio bezuspjeSan rat u Halidu za svoga sina Kolomana, kojega bijahu odanle iztjerali, jer su savjetnici njegovi odvise bezobzirno gonili naroci, da prigrli rimski zakon. Ali sve to ne bijase jos najgore zlo. Da dodje nesreca i razvracenost do vrSka, bukne god. 1220. razmirica u samoj kraljevskoj porodici. Najstariji sin Bela, herceg Hrvatske i Dalmacije, dize se na svoga otca, i tako se razdvoji^e i Ugarska i Hrvatska