Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/213

sile i njega i njegovu porodicu, prava kazan Bozja, §to nije dosad izpunio svoga obe- canja. Sad ce ipak odrzati rijec. Poci ce morem iz Dalmacije. No odakle da uzme bro- dovlje za daleki put? Obrati se zato na Miet^ane, davne neprijatelje hrvatske i ugarske. Na pocetku god. 1217. posla u Mletke priora templara Poncija de Cruce i erdeljskoga vojvodu Aleksandra, da ugovaraju s duzdom Petrom Zianom. Pogodbe ugovora bijahu vrlo tegotne. Evo ih. Kralj Andrija odrice se za se i za* sve svoje nasljednike za sva vremena svakoga prava na grad Zadar i njegov kotar, te ni on ni njegovi nasljednici ne ce Mletcana uznemirivati radi toga grada. O tome ustupu izdat ce kralj izpravu sa zlatnim pecatom, koju mora potvrditi apostolska stolica. Ugarski podanici smiju slobodno putovati i trgovati po mletackim zemljama, a mletacki zitelji po ugarskim, ako plate na medjama osamdesetinu; za ures od zlata, za dragulje, biser i svilu ne placa se nista. Mlet6ani se obvezuju dati kralju za prevoz u svetu zemlju 10 galija od 5000 centi tovara, za svaku galiju platit ce kralj 550 gira najamnine; tovarni brodovi moraju nositi bar 3000 centi. Jedan dio najamnine platit ce kralj na Duhove, drugi dio mjeseca svibnja, a ostale dvije 6etvrtine osam dana prije odlazka brodovija iz luke Rialto. Brodovi mo- raju posve opremljeni stici najdulje do Jakovljeva (25. srpnja) u spljetsku luku. Utana- Sivsi ovako sve glede prevoza i uzajmivsi novaca, ucini kralj konacne odredbe o upravi zemlje za njegova odsuca. Nasljednicima imenova redom sinove Belu, Kolomana i Andriju; Ugarskom upravljat ce ostrogonski nadbiskup Ivan, a namjestnikom u Hrvatskoj bit ce prior templara Poncij de Cruce, premda je upravo tada opet banovao vrijedni Benko ili Bank. Sad podje Andrija na put. Pratilo ga vi§e stranih i ugarskih velikasa. Od susjednih vladara pridruzi mu se austrijski vojvoda Leopold Slavni s lijepim 6islom krizara. Put ih je vodio na jug do Drave, a onda Slovinskom zemljom kraj Zagreba i preko Gvozda (Kapele) kod Modrusa u Hrvatsku, zatim dolinom Zrmanje sve do Spljeta. Kad je doSao u Zagreb, zamolise ga biskup i kaptol, da potvrdi povlastice zagrebacke crkve, sto on rado i ucini; tako isto dade od nazocnih nadbiskupa posvetiti crkvu sv. Stjepana. Kad je i§ao dalje na jug, pridruzise mu se neki hrvatski velikasi, kao vodicki (blagajski) knez Stjepan, brat Babonicev, sa svojim i bratovim podanicima. Stjepan vodio je sa sobom 250 konjanika, koje je on citavim putem na svoj tro§ak hranio i uzdrzavao. Kad se je kralj Andrija priblizavao, a u spljetskoj luci stajali pripravni mleta6ki brodovi, bijahu Spljecani vrlo uzrujani, bojeci se nevjere ma s koje strane. Najprije osvane u Spljetu sila Sasa iz Erdelja kao predstraza; svi bijahu pobozni Ijudi, oznaceni krizem, Videci to Spljecani, ustupiSe im ditavo spljetsko predgradje za stanovanje. Zatim dovezo§e mnogo hrane i zaire, osobito rogate marve, sto sve nije moglo stati u grad. Napokon dodje i kraljeva pratnja, koja se je medjutim morala smjestiti izvan grada na prostom polju. Sam kralj stize pred Spljet 23. kolovoza 1217. Njemu podje u susret gradjanstvo sa svecenstvom, na 6elu mu nadbiskup Bernhard. Cim mu se Spljecani priblizise, sadje kralj s konja te podje pjeSke u grad, gdje bi u stolnoj crkvi sv. Dujma obavljena sluzba zahvalnica. Svega zajedno imao je kralj uza se 10.000 redovite vojske, a uz to sila poboznoga svijeta. Kralj ostade u Spljetu tri dana, a na to stade ukrcavati svoju vojsku. Pokaza se, da je malo brodova, pak premda su i Splje- cani dali kralju u pomoc svoja dva broda, ipak se velika dest krizara morade kuci vratiti, jer nijesu imali mjesta na brodovima. Dne 8. rujna bija§e kralj vec na otoku Cipru, gdje bi po nalogu papinom sveiano primljen od tamoSnjega^^kralja, od jeruzo- limskoga patrijarke i od velikih meStara vitezkih redova. Na Cipru bi zasnovana bojna osnova, na Sto svi zajedno odplovi§e prema Ptolomaidi (St. Jean d'Acre). Andrija boravio je u svetoj zemlji tri mjeseca (od studenoga 1217. do sijednja 1218.), ali izvrsio nije nista znatno. Malo da nije i sam nastradao, jer je tezko obolio, te su suvremenici govorili, da je otrovan, pak da se radi toga nije nikad vi§e mogao opo