Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/210

prema zeni palatina Banka. No krijepostna zena ne htjede ni cuti za Ijubezne ponude njegove. Zato ce upotrebiti prevaru. Sestra njegova, kraljica Gertruda, pozove lijepu suprugu Bankovu na dvor, ana to ju Bertold silom obljubi u odajama svoje sestre. S toga zlocina uzplamti sav narod. Bertold brzo ugrabi blago, sto ga biJaSe njegova sestra kod nekog ostrogonskog gradjanina dala u pohranu za svoju djecu, pak pobjeze iz Ugarske. Mjesto njega stradala je sama kraljica. Prijatelji Bankovi dosudise joj smrt, na sto pri- stade i ostrogonski nadbiskup Ivan. Urotnici, na celu im zupan Petar i hrvatski ban Simun navalise god. 1214. na nevrijednu i grijesnu zenu u njezinim odajama, ill kako drugi vela, u nekom satoru, te ju razkomada§e na komade. Djecu njezinu, krunjenoga vec kralja Belu, najmladjega sina Andriju i kcer Mariju sakrije i spasi odgojitelj njihov Salamon. Vojvoda austrijski Leopold, koji bijase dosao kraljici u pohode, spasi jedino bijegom svoj zivot. Zupan Petar bude doduse druge noci umoren od kralji6inih privrze- nika, no ostali urotnici umakose srecno. Cuvsi Andrija, sto se je zgodilo, pohita brzo kuci. Tu nadje sve u najnepovoljnijim prilikama. Blagajne pokojne kraljice bijahu porobljene, kraljevski pecat izgubljen, a citava zemlja uzrujana. NaSla se i stranka, koja je htjela, da uzvisi na prijestolje kraljeva prvo- rodjenca Belu, misleci sama upravljati drzavom za nedoraslo dijete. Uz takvo stanje nije Andrija mogao ni pomisliti na to, da se osveti ubojicama svoje zene. Jedini ban Simun kaznjen bi tek iza cetrnaest godina tim, sto mu bi otet sav posjed. Andrija gledaSe se osloboditi svih neprilika i nevolja tako, da se je utekao pod okrilje pape Inocentija III. No i u onaj mah, kad mu se je prijestolje drmalo, snovao je kralj o vanjskim pod- uzecima, radeci da zadrzi za sina si Kolomana Halic i Vladimirsku. Zamoli zato papu, neka bi dozvolio ziteljima, koji ce preci k rimskoj crkvi, da zadrze grcke obrede, i pod- jedno ovlasti ostrogonskoga nadbiskupa, da okruni Kolomana. Papa privoli, a Andrija na to poSalje sina si i nadbiskupa Ivana s vojskom u Halic, gdje bi Koloman 1215. okrunjen za kralja u nazocnosti krakovskoga biskupa Vincentija Kadlubeka. Da bi vlast sinovu osigurao od navale ruskih knezova, zaruci ga Andrija s trogodisnjom kcerju poljskoga kneza Ljeska. Posto je Andrija istodobno umirio i Ugarsku, ozeni se god. 1216. drugi put Jolan- tom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Malo zatim umre u Carigradu 11. lipnja 1216. nenadano latinski car Henrik, ne ostavivsi za sobom potomka. Kod izbora bise predlozena dva nova kandidata, ugarsko-hrvatski kralj Andrija i tast njegov Petar de Courtenay. Izbornici prionuse uz Andriju misleci, da bi on kao ugarski kralj mogao lakSe uzdrzati i latinsko carstvo. PoslaSe mu poslanike, koji mu ponudiSe krunu. Andrija se s toga vrlo obradova i obavijesti o svem papu, moleci ga za potvrdu izbora i svih odredaba u Ugarskoj za njegova izbivanja. No papom ne bijase vi§e Inocentije III., nego Honorije III., koji se je bojao, da bi snaga Ugarske suviSe narasla. Odgovori zato pismom od 30. sijecnja 1217., kako se raduje, sto je kralju ponudjeno carsko dosto- janstvo, ali svojega mnijenja ne moze jo§ kazati. Sjeca ga medjutim na davno obecanje njegovo, da ce poci na krizarsku vojnu, i poziva ga, da najdulje do uzkrsa spremi kri- zarsku vojsku, ako ne ce uvrijediti Boga i apostolsku stolicu, te samoga sebe osramotiti. Uslijed toga pisma stao je Andrija krzmati. No sada ga prete^e njegov tast Petar de Courtenay, koga su predlozili samo za taj sluSaj, ako Andrija ne bi ponudjene casti primio. Ne cekajuci konaSne odluke zetove, Petar brzo prodade svoja imanja i s mjesta pohita u Rim, gdje ga 9. travnja papa okruni za latinskoga cara. Kad je zatim s malenom vojskom putovao kroz Epir u Carigrad, zarobi ga tamosnji vladar Teodor Komnen i baci u tavnicu, u kojoj druge godine umre. Latinskim carem pako postade mladi sin njegov Robert. Andrija se medjutim sasvim ozbiljno spremase na krizarsku vojnu. PoSto bijase otcu obecao, da ce poci u svetu zemlju, smatraSe on, da su sve nesrece, sto no su zade