Rijeka 1864.), koja su u velike ugadjala te se mnogo citala; ali prave, podpune, suvisle istorije nije bilo, jer se i najvrstniji povjesničari nijesu usudili podhvatiti toga težkoga i ogromnoga rada.
Tek god. 1879—1882. izdala je »Hrvatska Matica« krasno, kritičko i patriotsko djelo Tadije Smiciklasa: Poviest Hrvatska u dva svezka, koje je probudjeni i svijestni hrvatski narod primio snajvecim odusevljenjem. Predgovor k prvomu svezku za- vrsio je pisac ovim rijecima: »A sada putuj, knjigo, kroz tolike godine tezka brigamoja, i razglasi po narodu, da sam nastojao pronaci istinu, pa makar njemu i gorka bila. Ako li sam pak kadgod omamljen Ijubavlju moga naroda istinu promasio, to iskreno zalim i popravit cu buduci put, ako mi Bog dade zdravlja i snage, da izvedem (novo izdanje), kako svom dusom i srcem zelim. Ako li ne dospijem, da sam moje pogreske izpravim, budi blagoslovljeno svakomu, koji ih bude zdu§no izpravljao. Samo molim, neka moji izpravitelji uvaze prvo: da u nijednoj naucnoj struci nema 6ovjeka, koji bi se svuda u cijelom ogromnom predmetu svoje nauke jednakom snagom i vje§tinom kretao; drugo: da upravo zato nijesu se mogli odvaziti mnogi stariji, od mene udeniji i ugledniji povjesnici hrvatski, da napisu ovakovu cjelovitu povijest, jer su se bojali, da na ovom dalekom i mnogo puta pretamnom putu ne zablude. Zato su prolazila decenija, a narod kao da uzalud vapi: dajte nam sliku proSlosti na§e! Ja se nisam trebao bojati niti za moj glas u ucenom svijetu, niti za slavu kakvu, jer nemam niti jednoga niti drugoga. Moje je djelo rodio ovaj vapaj narodni, a do kraja ga dovedoh imajuci pred ocima onu lijepu rijec »Amor patriae dat animum (Ljubav k domovini podaje srcanosti).«
