Posljednja zavjera ne udini Andriju ni malo razboritijim ni opreznijim. On razda- vase i dalje svojim Ijubimcima dobra i dohodke drzavne. Jo§ razsipnija bija^e kraljica> koja je za svoju djecu imala kolijevke i kupke od kovanoga srebra. U to se Andriji pruzi prilika, da se opet umijesa u poslove Halica. Knez naime Danilo morao je god. 1207. pobjeci a Ugarsku, poSto je suvise ugadjao rimskoj crkvi, dok je narod nje- gov prianjao uz iztocnu crkvu. U Hali^u i Vladimirskoj postadose knezovima Vladimir i Roman, ali i ti bise god. 1212 za nocne bune u gradu Halicu zajedno sa svojim zenama i djecom umoreni. Halicani na to pozvaie Andriju. neka im dade svoga mla- djega sina Kolomana za kralja. Premda Andrija nije bio podoban, da vlada naslijedjenom drzavom, on ipak pozudno prihvati ponudu, samo da svomu petogodisnjemu sinu namakne koju zemlju. No prije nego sto ce krenuti na put, povjeri drzavnu upravu kraljici i
PRVI VELIKI PEČAT ANDRIJE I. (II.)
bratu joj Bertoldu, a njima pridruzi kao palatina vrijednoga i zasluznoga Benka (Banka), nekad hrvatskoga bana, koji medjutim nije zajedno s ostrogonskim nadbiskupom Ivanom mogao mnogo dobra uraditi kraj svemocnoga silnika Bertolda. Urediv tako regenciju, podje Andrija pod jesen u Halid, povedavsi sa sobom nedorasloga Kolomana. Sada tek (1213.) nastade pravi metez u Ugarskoj. Bertold bijase drzkiji nego ikad prije i razdrazi jos jade velikaSe. Oni bijahu na njega tako kivni, da su jednom prova- lili u njegov dom, pak Ijuto izbili i njega i svedenike, koji mu bijahu pritekli u pomoc. No Bertold ne opameti se ni sada. PremdaJ^je bio svecenik, planu grijeSnom ljubavi
