pak mu obećavaše, da će biti odan limskoj stolid. Inocentiju bija§e napokon svejedno, tko sjedi na srbskom prijestolju, samo ako poluSi svoj cilj, da Srbi opet prionu uz rimsku crkvu. K tomu je volio podupirati zakonitoga vladara, nego odmetnika, pak je zato nalozio dukljanskomu metropoliti, da okruni Stjepana Prvovjendanoga kraljevskom krunom, koju ce mu poslati iz Rima na dar.
Preokret papine politike vrlo smuti kralja Emerika. Ne samo što je žalio, da je papa odnemario njegova štićenika Vukana, nego se je i tomu protivio, da bi srbski vladar dobio kraljevsku krunu, tvrdeći, da je Srbija već čitavo stoljeće podložna vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva. Zamoli zato papu, da ne šalje Stjepanu ni poslanika ni krune, jer se to protivi ugarskim zakonima, pošto je Srbija pod njegovim pokroviteljstvom. On ce sam srbske stvari urediti i privesti zemlju u krilo rimske crkve.
Veliki pečat kralja Emerika.
Na taj prosvjed svoga prijatelja i dosadanjega saveznika prekinu papa dalje dogo- vore sa Stjepanom Prvovjentanim, te se opet prikloni Vukanu. No Stjepan kao da je slabo mario i za papu i za Emerika, pak zato se potonji digne, da silom pribavi ugled svojoj vlasti. Godine 1202. podiie vojsku, pridruzi joj dete brata svoga Andrije, i pro- vali u srbske zemlje. Rat bi svrSen vec u jeseni iste god. 1202., jer se Emerik hvali papi, da je u zemlji velikoga zupana uzpostavio svoju vlast. On se i prozove kraljem Srbije (rex Servie), i taj naslov ostade odsad ugarsko-hrvatskim vladarima kroz sva potonja stoLjeda u znak njihova vrhovnog gospodstva nad Srbijom, premda ga zaista
