Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/200

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

ljivati svojim susjedima razne povlastice. Tako on poveljom od 29. kolovoza 1189. podijeli Dubrovcanima slobodu trgovanja u citavom svom vladanju. S politickih dakle razloga nije se Emerik mogao mijesati u bosanske stvari. No tim boljega povoda dadose tamoSnje vjerske prilike. poSto ga je u torn bodrio i papa Ino- centije III, trazeci od njega kao od vrhovnoga gospodara Bosne, da stane na obranu katoli^ke vjere proti nauku popa Bogomila. A Bogomili ili Patareni bijahu u Bosni silno preoteli maha, tako da je i sam ban Kulin sa svojom zenom i sestrom, i sa 10.000 svojih Ijudi prigrlio novu vjeru. Iz Bosne pak razsirila se patarenska vjera u Hrvatsku, pa5e u dalmatinske gradove, tako da je u gradu Spljetu obstojala zasebna patarenska obcina, kojoj su bili na celu Mato i Aristodije, zanatom slikari i zlatari. Po§to su Patareni ili Bogomili bili ociti protivnici ne samo krScanskoj crkvi obo- jega zakona, nego i drzavnomu redu, nije cudo, da su ih progonile i duhovna i svjetovna vlast. Vec u listopadu 1200. pozove Inocentije III. kralja Emerika posebnom poslanicom, da se digne na bosanske Patarene; — i tako zapoce zestoka borba protiv bosanskih Patarena, koja je uz neke stanke trajala dva stoljeca i pol, te se je napokon svrsila tim, da su bosanski Patareni voljeli prigrliti Muhamedovu vjeru i postati Turci, nego se pokoriti rimskoj stolici. Emerik prihvatio objerucke poziv rimske stolice i pozvao bana Kulina na odgo- vornost. Kulin sluteci zlo, sto mu prijeti, izprica se lijepo braneci se, da Patarene nije drzao za krivovjerce, nego za dobre krscane, i da je pripravan poslati neke od njih u Rim, da papi objasne svoje vjerovanje i svoj zivot. Na taj susretljivi korak Kulinov pri- miri se papa, pak tako nastade zivahnije obcenje izmedju Rima i Bosne u tu svrhu, da se obrate bosanski Patareni. God. 1202. pace posla papa spljetskoga nadbiskupa Bern- harda i Ivana de Casamaris u Bosnu, da iztraze citavu stvar, te Patarene i privedu u krilo katolicke crkve. Osobito gorljiv bijase u tom pogledu Ivan de Casamaris, papinski dvorski kapelan, kojemu podje za rukom odvratiti od patarenstva i bana i neke poglavice te vjere. Na to se 8. travnja 1203 sastadose na Bjelinom polju kod rijeke Bosne papinski legat Ivan, dubrovacki arcidjakon Marin, ban Kulin i mnogi Patareni, od kojih se po imenu spominju Dragisa, Ljubin, Dragota, PribiSa, Ljuben, Rados i Vlados. Pred papinim poslanikom odrekose se ban Kulin i njegovi Ijudi svecano svojih dosa- danjih bludnja, te obecase posluh i vjernost rimskoj crkvi za sva vremena. Svrsivsi to pred narodom u Bosni, podje papinski legat s banom Kulinom i bivsim patarenskim poglavicama u Ugarsku, gdje opet svi prisegose pred kraljem Emerikom, nadbiskupom kolockim, biskupom pecuvskim i mnogim drugima, da ce se tocno drzati onoga ocito- vanja na Bjelinom polju. Jos se ban Kulin obveza jamcevinom od 10.000 maraka srebra, da ce platiti toliku globu, ako bi trpio u svojoj zemlji budi ove obracenike, kad bi se opet odmetnuli, budi ine krivovjerce. Tako se privremeno rijesi patarensko pitanje u Bosni, da za koje vrijeme jos jace izbije na povrsinu. Dok se Emerikovo uplitanje u bosanske prilike dade jos razumjeti i opravdati, ba§ je zazorno njegovo pacanje . u srbske poslove. U Srbiji bijase se mladji brat Vukan, gospodar Duklje i juzne Dalmacije digao na starijega brata, na kralja Stjepana Prvovjencanoga, da ga zbaci s prij stolja. Odmetni Vukan zatrazi pomoc u pape Ino- centija III. i ugarsko-hrvatskoga kralja Emerika. Prvomu obeca, da ce preci u krilo rimske crkve; a drugomu, da ce mu priznavati vrhovnu vlast, kao i ban Kulin. Za cudo je, da je papa, koji je u Ugarskoj branio zakonitost proti buntovnomu hercegu Andriji, u Srbiji stajao uz odmetnika Vukana proti legitimnomu kralju. Dakako da su ga na to nukali interesi katolicke crkve. I Emerik,^ koji se bijase izmirio sa svojim bratom Andri- jom, prihvati ponude srbskoga kraljevica, koji se je vec stao nazivati »kraljem Duklje i Dalmacije*. God. 1199. nalazimo Vukana u zivahnom obcenju s rimskom stolicom. S toga se prepao srbski kralj Stjepan Prvovjen6ani. Sad se i on nastojaSe pribliziti papi,