djela ilirskih junaka u turskih bojevih učinjena moram ostaviti neproslavljena sbog slaboće i bolesti. No najti će se vještijih pera, koji će ne samo ovaj od mene probijen put pojednačit i ugladit, nego i one hvale vrijedne dogadjaje novijeg vremena popisati, koje sam ja izpustio. U ostalom narode moj Ilirski! veselim se, da sam ti stogod u nasem ilirskom t. j. hrvatskom jezika ostavio, veselim se, velim, tim vise, §to sam prvi, premda slabim i neumjetnim perom u materinskom nasem jeziku nasu dogo- dovstinu kusao pisati. Znam ja dobro, da ce uceni Ijudi mnoge pogreSke ovdje naci, jer kako na ovom svijetu nema nista savrsenoga, tako nije ni ova dogodov§tina; nu zato imadu pero, neka poprave i izjasne, sto je zlo ali grbavo postavljeno . . . Veliki su narodi u Evropi, ali na koliko sam ja izvadio, nijednoga naroda nije, koji bi od to- liko vijekova svoje kraljeve i dogadjaje naroda svoga izvoditi mogao, kako no narod ilirski iliti hrvatsko-slavjanski. Dogodovstina je moja kano ogledalo sve obcinske dogo- dovstine ilirske, koja bi na mnogo stotina poglavja mogla izrasti, nu tomu niti sam ja fizi^no niti moralno sposoban; jer je to posao mnogih i mnogih godina, koji jedan covjek tocno izvesti tezko da je kadar.«
Veliko djelo Švearovo, kako je zasnovano na krivome temelju, posto smatra južne Slavene (a prema tomu i Hrvate) za potomke starih Ilira, naravno da je najvecim dije- lom zastarjelo. To vrijedi naroCito za prva tri svezka, koji obasezu vrijeme od god. 1656 prije Is. do 1114. po Is. Cetvrti svezak medjutim, koji je najoma§niji, te pripovijeda zgode i nezgode hrvatskoga naroda od 1114. do 1790., nije ni iz daleka tako los, kako se je neko vrijeme mislilo. Racki pise o Svearovu djelu ovako : »Medjutim nije bila Svearova povijest za onda bez koristi i takova, kakova jest; svojim jezikom prodirase u sire krugove; pred navedenima imaSe prednost, §to se je priblizila ilirskoj dobi. Doga- djaji XVII. i XVIII. stoljeca opisuju se donekle po domacih kronikah, zivot politicki crta se po saborskih spisih i banskih izpravah . . .« Vec prvih godina narodnoga preporoda radilo se o tome, da se skupe najzname- nitiji spisovi za drzavnu povjesnicu hrvatsku. Hrvatski sabor izabrao je u kolovozu 1836. i zemaljski odbor, da izradi djelo, koje bi objasnilo municipalna prava kraljevina Dal- macije, Hrvatske i Slavonije. Poslije, u doba absolutizma, osnovano bi 1850. »Druztvo za jugoslavensku povjestnicu i starine<, kojemu bijase glavna zadaca »sacuvati od pro- pasti sve izvore povjesnice jugoslavenske, te ovako poloziti temelj kritiCnomu obradji- vanju istorije nasega naroda.* Pri osnutku toga druztva izrekao je pokrovitelj njegov, ban Josip Jelacid, ove lijepe rijeci: »Povjesnicu svakoga naroda mozemo smatrati krstnim njegovim listom. Kao §to krstni list sluzi pojedinomu covjeku na biljegu covjecjeg druztva, u koje spada, tako je i svakomu narodu povjesnica obiljezje njegova mjesta u velikom krugu 6ovje6anstva. Bez nje ne zna narod, sto je bio i kamo spada. « Rijedi bana Jela6ica najbolje pokazuju, kako se je vec god. 1850. osjecala ziva potreba u narodu hrvatskomu, da dobije narodnim jezikom pisanu povjesnicu, koja bi bila u jednu ruku osnovana na kritidkoj podlozi, a u drugu odisala narodnim duhom i pravom, iskrenom Ijubavi za sve, §to je hrvatsko. Da bi se mogla izpuniti ziva zelja ci- tavoga naroda, trudilo se druztvo za jugoslavensku povjesnicu kroz mnogo godina, a na celu mu mnogogodi§nji predsjednik Ivan pi. Kukuljevic, koji je osim publikacija toga druztva izdao jos i drugih lijepih i znamenitih priloga za hrvatsku istoriju. Zadacu druztva za jugoslavensku povjesnicu preuzela je od god. 1867. jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, koje je rad narocito na polju hrvatske istorije bio osobito bla- goslovan, i kojom je od osnutka njezina ravnao neumrli hrvatski povjesnidar dr- FranjoRački.
Uza sve priprave i predradnje prošla su ipak decenija, a hrvatski narod nije dobio toliko željkovane svoje istorije. Izašla su doduše manja djela od Ivana Krst. Tkal- čića (Hrvatska povjesnica, Zagreb 1861.) i Sime Ljubića (Pregled hrvatske povijesti,
