Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/199

stranka Emerikova bila brojnija i mogucnija S toga ostade Andrija kratkih rukava. Eme- rik ga pobijedi, a Andrija izgubi ne samo nadu, da bi se mogao popeti na kraljevsko prijestolje, nego bi lisen i hercezke Casti u hrvatskom kraljestvu. Za te borbe iztaknuo se osobito zagrebacki biskup Dominik kao revan pristasa Emerikov. Slavodobitni Emerik namjesti sada za bana Hrvatske i Dalmacije nekoga Nikolu, a nesrecni herceg Andrija ute6e i sakri se najprije kod ugarskoga velikasa Ladislava, a zatim pobjegne u susjednu Austriju k vojvodi Leopoldu VI. No ni ondje ne bijase siguran, jer je brat ma zahti- jevao od vojvode, da mu nevjernika predade ili da ga barem iztjera iz svoje zemlje. Leopold ne htjede na to privoliti; a kralj Emerik provali u Austriju, te ju pohara. Bilo bi tada do§lo do krvavih bojeva, da se opet nije umijesao rimski papa. Njegov poslanik Krescencije zajedno s nekim njemackim knezovima i s Konradom, nadbiskupom grada Mainza, uze moliti Emerika, da oprosti bratu, pak da onda izmirena braca podju u svetu zemlju vojevati na nevjernike. Emerik se dade namoliti, te oprosti drugi put vjero- lomnomu bratu i vrati mu sve casti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Jos god. 1200. opet se je Andrija ponosio kicenim naslovom »herceg Dalmacije, Hrvatske i Humske zemlje*. Ali vlastohlepni Andrija ne mogase mirovati ni brata svoga gledati na kraljevskom prijestolju. Ne minuse ni dvije godine, a braca se na novo zavadise. Nasta grozan rat u Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji. Andriji se sreca nasmijala, te se cinilo, da ce starijega brata nadhrvati. Velikasi i vlastela jatomice grnuli pod njegov barjak, a zakonitoga kralja redom sve ostavljalo. Jednom zgodom sastale se obje vojske kod rijeke Drave nedaleko od grada Varazdina. Emerik staja^e na ugarskoj obali, Andrija na hrvatskoj. Ni jedan ni drugi ne usudi se zametnuti boja; Emerik, jer je bio slabiji, a Andrija neuz- davajuci se u dosadanju srecu svoju. Prodje neko vrijeme, a protivnicke vojske ni makac- U to se dosjeti kralj Emerik, §ta da ucini. Ostavi vojsku svoju, pak sam, goloruk, no- seci u ruci jedino kraljevsku §ibiku, predje preko Drave u Andrijin tabor. Kad stize onamo, ditava se vojska gotovo preseneti, ugledav§i svoga kralja. Sve se uklanja§e sa strahom i poditanjem pomazanomu kralju, koji je dostojanstveno izmedju vojnika pro- lazio. Kad Emerik dodje usred tabora, stade i doviknu ovako osupnutim delijama: >Ej Ijudi, evo vasega kralja ! Tko da se od vas usudi, omastiti si ruke krvlju svoga kru- njenoga kralja« } I nitko niti pisnu niti rukom ne mate, vec sva momcad pohita pred kralja, da ga moli za oproStenje. Na to kralj podje u sator brata Andrije, koji nije ni slutio, sto se je zgodilo u njegovoj vojsci. Ni Andrija ne znadijase, kamo da se krene, vec poniknu nikom; a kralj na to zapovjedi momcima, da neharnoga brata svezu i za njim odvedu. Sada se obje vojske sjedinise, a sva Hrvat.ska i Dalmacija priznade kralja Emerika za svoga jeditoga gospodara. Nesrecni herceg Andrija dopade robije; on bi zatvoren od brata svoga u tvrdu kulu Kneginec kraj Varazdina, u kojoj je camio sve do smrti bratove god 1204. Suzanj Andrija boravio je tuzne dane u tavnici; jedina mu utjeha bijase, sto su destiti zitelji grada Varazdina svomu nekadanjemu her- cegu bill na ruku, te mu tako olakSali nesnosno tamnovanje. Jo§ i sada vide se na putu iz Varazdina u Ijekovite toplice varazdinske podrtine stare kule Kneginca, koja je nekad od sunca krila hrvatskoga hercega. Razmirice s bratom Andrijom izpunjanju veliki dio Emerikova vladanja. Kako je imao pune ruke posla kod kuce, nije mario uplitati se u vanjske zamrsaje; ali on je to ipak fiinio viSe, nego §to je bilo potrebito i koristno. On se je padao ne samo u prilike podlozne mu banovine Bosne, nego i u smutnje u Srbiji i Bugarskoj. U Bosni vlada§e jo§ od god. 1180. ban Kulin, za koga kaie narodna predaja, da je bio vrstan vladar, tako da su se Bosnjaci jos za kasnijih tmurnih vremena, kad bi ih samo Sasak ogrijalo sunce, puni nade govorili: »Vracamo se u vremena Kulinova«. Kulin priznavase dobre volje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih vladara, ali bijaSe uza to dosta samostalan, tako da jena svoju ruku mogao utanativati drzavne ugovore i podje