Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/19

U isto vrijeme s Krčelićem proučavao je Isusovac Danilo Farlati (rodjen u Cividalu 1690., umro 1773.) crkvenu povjesnicu Hrvatske i susjednih joj zemalja u obsegu staroga Ilirika. Resultat njegova truda jest omašno djelo »Illyricum sacrum (Ve- netiis, 1751 —1801, VI svezaka), koje uz crkvenu povjesnicu sadrzaje i obilatu gradju za politicku istoriju. No djelo samo nije kriti^no, te kud i kamo zaostaje zu Lu^icevim. Iza Krcelica bavio se je u XVIII. stoljecu i na pocetku XIX. hrvatskom povjesnicom ugarski Nijemac Ivan Krst. En gel (rodj. 1770. u sipuSkom gradu Levoci, umro vec 1815). Taj je spisatelj napisao obseznu istoriju Ugarske i njezinih toboznjih nuzzemalja, kao Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zatim Bosne i Srbije, VlaSke, Moldavske i Bugarske i t. d., i to tako, da je najprije sastavio povjesnicu tih nuzzemalja, a onda tek matice zemlje. Nas zanimaju narocito dva svezka toga djela, naime: — Engeljoh. Christ, Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien und Slavonien, nebst einigen ungedruckten Denkmalern ungarischer Geschichte (Geschichte des ungarischen Reiches und seiner Nebenlander, Zweiter Theil, Halle, 1798), zatirn — E n g e 1 Jo h. C h r., Geschichte von Serwien und Bosnien. (Geschichte des ung. Reiches und seiner Nebenlander, Dritter Theil, 1801). Engelovo djelo nema kao povjesnica nikakve cijene, posto je samo povrSni i ve- likom mrznjom na Hrvate sastavljeni izvadak iz Farlata, Lucica i Krcelica. On ne po- znaje vi§e ni zdruzenih kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, vec ih razstavlja, kao da nijesu nikad zajedno bile. Kud i kamo vi§e vrijede u Engela geografski i statistiiki pregled tadanje Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i tadanjega ugarskog Primorja. Mimo to nijesu na odmet brojne literarne crtice i podatci za hrvatsku istoriografiju, koje je skupio s velikim trudom. Izbrojiv§i najznatnija starija djela o Sitavoj povjesnici hrvatskoj, ne smijemo presutjeti jedno djelo, koje je danas ili zaboravljeno ili se spominje s prezirnim posmjehom; — all koje je ipak znamenito ne toliko po svojemu sadrzaju, koliko zato, sto je prvo djelo o hrvatskoj povjesnici, pisano narodnim jezikom hrvatskim i s velikim odusevljenjem za sve, sto je bilo i §to jest hrvatsko. To je djelo glasovitoga povjesnicara iz dobe ilirskoga preporoda, zupnika Ivan a Sveara. Podpuni mu je napis: »Ogledalo Iliriuma iliti dogodovStina Ilirah, Sla- vinah, straznji put Horvatah zvanih, od potopa, to jest godine svijeta 1656. Na detiri strane razdieljena, po dugotrpnom poslu na svjetlo izdana od Ivana Sveara, zupe Sve- svetske zupana kod Pozege. Cetiri svezka. U Zagrebu 1839. — 1842., tiskom Franje Zupana«. Ako uzmemo na um, kako su na pocetku ilirskoga pokreta Hrvati vrlo slabo znali pisati narodnim jezikom, i kako se je tada smatrao za gotovog knjizevnika svaki, koji je i najsitniju pjesmicu spjevao, kako je nadalje literaturna produkcija u obce bila slaba: to se gotovo snebivamo, videci pred sobom trud jednoga covjeka od 75 tiskanih araka, i to djelo o hrvatskoj povjesnici, pisano dosta pravilnim jezikom! Motreci tu za tadanje prilike ogromnu radnju, rado praStamo spisatelju temeljnu bludnju, na kojoj je zasnovao (^itavo djelo, pak se nehotice pitamo, kako je silan morao biti polet u hrvatskom na- rodu, kad je na§ao istoricara, koji je u smjeru i duhu njegovih ideja (ilirske i sveslav- janske) napisao tako obsezno djelo za svoje toboz naivne Ilirce! Da bi sto bolje mogli ocijeniti trud, smjer, a i dednost ilirskoga povjesni6ara Sveara, vrijedno je, da prestampamo doslovce nekoliko rijeSi iz zaglavka njegova djela. Dovrsujemc, govori on, »moju dogodov§tinu, koju na postenje, slavu i diku naroda moga ilirskoga, zatim slovinskoga, a najposlije hrvatskoga i srbskoga zvanoga kroz Ce- tiri godine, i sto vi§e jest, tako sam vrucozeljno pisao, da sam od 5itanja razli- Citih knjiga, od mnogog sveudiljnog nocu i danju pisanja najposlije obolio i tako oslabio, da jedva pisati mogu. I to je uzrok, da do danasnjeg dana (djelo seze samo do god. 1790.) moju dogodovStinu s njezinimi dogadjaji popisati ne mogu. Najveca