Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/188

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

veljači 1181. desi se u Dalmaciji Belin vojvoda Mavro (totius maritime provincie studi- osus exercitator =. fiitave primorske oblasti gorljivi vojvoda). On se je najprije utaborio u gradu Belici, gdje su ga okruzili hrvatski biskupi i zupani, a onda je posao s hrvatskim zupanima i s vojskom u grad Zadar, da po naredbi kraljevoj uredi neke poslove. Mavru bija§e kralj zapovjedio, da svagdje i uvijek radi pravedno i po savjetu hrvatskih zupana. Medju inim bijace mu nalozio, da utvrdi grad Zadar i stavi u nj posadu, koja ce ga braniti od buducih navala mletackih; jamacno bijaSe mu jo§ povjerio, da opremi i mor- naricu za obranu otoka. Malo zatim, u ozujku 1181. boravio je u Zadru ugarski palatin Farka§, okruzen hrvatskim biskupima i velikasima, te je razgledao, da li je grad valjano utvrdjen i svime obskrbljen.

U polovici god. 1181. mogao se je Bela od srca radovati, jer je u njegovim rukama bila čitava Hrvatska i Dalmacija, kako ju je nekad drzao kralj Koloman. U obnovljenom kraljestvu namjesti sada za bana Dionizija, koji se bijaše proslavio za Stjepana IV. Malo zatim boravio je u kolovozu kralj Bela u Stolnom Biogradu, slaveći po starom običaju praznik kralja Stjepana. Uz kralja desili su se palatin Farkaš, koji se je vratio iz Zadra, zatim ban Dionizije, zagrebacki biskup Prodan i mnogi drugi velikaši. Tom se je prigodom spominjalo, kako je još nedavno bila drzava raztrgana i razrovana, pak se slavilo, sto je opet zavladao mir i citava se zemlja vratila pod svoga zakonitoga vladara. Srecni kralj darivase svoje vjerne podanike poveljama i raznim povlasticama; tako vrati zagrebačkomu kaptolu Toplice kod Varaždina, koje im bijase nekad darovao ban Aleksije, a poslije za burnih vremena oteo varaždinski zupan Belec.

Okupivši svoju drzavu, osjecase se Bela tako jak, da se je odsad stao uplitati u posle balkanske i byzantske. Narocito pregnu, da u Carigradu pomogne svojim carskim rodjacima proti nametniku Androniku Komnenu. Taj je naime god. 1182. obudovljelu caricu Mariju bacio u tamnicu, te je stao sam drzavom upravljati za nedorasloga Alek- sija, sina Emanuelova. Nesrecna carica Marija zatrazi sada pomoc u svoga svaka, kralja Bele. Primivsi Bela II. pismo carice Marije i nadajuci se mnogim pogodnostima, ako nadjaca njezina stranka, skupi u polovici 1182. vojsku i stade udarati na Biograd i Bra- ni6evo. Po svjedoianstvu zapadnjackih Ijeto- pisa kralj je Bela zaista nekoliko byzantskih medjaSnih gradova osvojio, ali pravoga cilja svoga nije polucio, pace je caricu Mariju upropastio. Andronik je naime nju obijedio, da je izdala carstvo pozvavsi stranog vladara u zemlju, pak ju dade 27. kolovoza 1182. otrovati. Jednako nemilo postupase Andronik s nejakim carem Aleksijem: u oktobru 1183. dade ga zadaviti, pak onda samoga sebe pro- glasi vladarom byzantske drzave. Namah iza smrti caricine obnovi kralj Bela svoje navale na byzantsku drzavu, a jo§ se vi§e razzesti, kad mu stigose glasi o silovitoj smrti mladoga cara Da bi namet- nika satro, zdruzi se sa starim saveznicima Ugarske, sa Srbima i njihovim velikim zupa- nom Stjepanom Nemanjom. Ugarska vojska slavodobitno prodre do Ni§a i Sredca, goneci