Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/179

uvrijedili velikoga cara, da ostanu nekaznjeni? Niposto. Zar car ne vodi pravedan rat i zar se ratna sreca ne naklanja uvijek pravednoj stvari? Promisli jos: ti kao sluga dolazi§ da ratujes sa svojim gospodarom, ne kao sluga, kome je silom nametnuto da sluzi, nego kao dobrovoljni sluga, §to vi zovete kletvenik (vazal). II se ne sjeca§, §to si nekad govo- rio u Carigradu, kad si s rimskim carem i§ao na krizarsku vojnu put iztoka? Do5im sada od tvoje odluke zavisi konac i uspjeh stvari, dobro promisli, §to prudi tebi i tvojim Cesima«. Na te rijeci odgovori ceski kralj Vladislav: »Nijesmo do§li ovamo, da nane- semo rat velikomu caru, dobri moj dovjece, niti smo zaboravili na ono, §to smo s njim ugovorili, vec smo do§li da obranimo mladoga kralja Stjepana od njegovih neprijatelja. Akojetaf kralj Stjepan §to proti velicanstvu carevu sagrijesio (dujem, da je zauzeo zemlju, sto zapada Belu), to ce on uz na§ sud i posredovanje vratiti oteto i okajati svoj 6in.«  Rekavsi ovo odpusti kralj Bogotu, koji se je vratio u carev logor i tamo sve izkazao. Emanuelu bijase ta poruka veoma mila, pak da ne prolijeva krvi, prihvati ponudu ceSkoga kralja. Utanacen bi na to mir izmedju Ugarske i byzantskoga carstva, te kralj Stjepan dodijeli svomu bratu dio zemlje, koji ga je zapadao, naime citavi Srijem. Car pak, ostaviv§i Nikefora Kalufa da upravlja Srijemom, vrati se u svoju prijestolnicu. Uz put ponese iz Mitrovice (iz hrama sv. Dimitrije) ruku mucenika sv. Prokopija i sahrani ju u gradu Nisu, gdje je tijelo ovoga svetca pocivalo. Mir ne trajase dugo. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. pozeli si opet kitnjastoga Srijema, pak Ijeti 1165. provali u nj, da ga otme Grcima. U tinji cas zauze citavu pokrajinu sve do grada Zemuna, kojega ne moga§e u jedan mah osvojiti, posto je bio utvrdjen, a k tomu ga je branila i jaka grcka posada. Emanuel posalje za obranu grada i pokrajine nove cete, a kralju Stjepanu zaprijeti ovom poslanicom: »Nepravedno radis, vele plemeniti muzu, kad kr§i§ nedavno meni zadatu vjeru glede Srijema i Ze- muna. Znaj dakle, ako sto prije ne ode§ iz oblasti, koja nije tvoja, stradat ces ne samo zato, sto cu ti Srijem opet oteti, nego cu ti namah zatim dati zemlje tvoje poharati i spaliti od svojih Ijudi. Zar ne znas, koliko je zlo snaslo Ugarsku, sto je tvoj otac Gejza uvrijedio byzantsko carstvo? Ali kazna za njegove grijehe bila je za nj spasonosna. Ti pak pazi, da se ne bi kasno i zaludo kajao*. Kralj Stjepan IV. malo je mario za prijetnje careve, vec je i dalje udarao na Zemun. Ne moguci ga silom uzeti posluzi se izdajom. Dogovori se naime tajno s ugarskim ziteljima, a svojim privrze- nicima, koji su bili u gradu, te mu oni nekoga dana otvorise gradska vrata. Zgodilo se to u travnju god. 1166. Pad Zemuna, najtvrdjega grada u Citavom Srijemu, silno se kosnu cara Emanuela. On odluCi strasno kazniti kralja Stjepana. Jo§ za podsade Zemuna spremao se je na luc^nu borbu s ugarsko-hrvatskim kraljem, te je u to ime na sve strane trazio savez- nike i sabirao vojnike. NeSto pomoci poslaSe mu ruski knezovi Rastislav i Jaroslav; osim toga pozvao je na oruzje Srbe, pade je sklopio savez i s turskim sultanom. Sku- piv&i ovako ogromnu vojsku, stize mu stra§na vijest o padu Zemuna. Premda je caricu upravo onih dana shrvala Ijuta bolest, ostavi ipak car prijestolnicu svoju i podje s vojskom na sjever. Koncem lipnja bijase vec u Sredcu, gdje pribira§e