Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/178

No to je sve Emanuel cinio zato, da bi i dalje imao prigode uplitati se u ugarske posle. Jer tek §to se je Bela u Carigradu udomio, stade car od Stjepana zahtijevati, da predade bratu obecanu oblast, kao pravu bastinu, a ne samo za upravljanje, kako je dosad bio obidaj u porodici Arpadovoj. Kad ugarski kralj na to ne privoli, zapoce rat iznova god. 1164. Ratovalo se je na vise strana, najvise u zemljama hrvatskoga kra- Ijevstva, jer je Emanuelu bilo najvise do toga, da upravo te zemlje povrati svojemu carstvu. Grckoj vojsci zapovijedao je sam car Emanuel. Posav iz Carigrada starom vojnickom cestom, koja je kraj Sredca i Nisa vodila do Biograda, prijedje ondje rijeku Savu i provali u pokrajinu Srijem, koji je tada obuhvatao ne samo danasnji Srijem, nego i sadanju Backu izmedju Dunava i Tise. U tinji cas prodre car sa svojom ogromnom vojskom do Petrovaradina, gdje se cvrsto utabori, da mu bude laksi i slobodniji prelaz u Ugarsku. Iz Petrovaradina posla kralju Stjepanu ovo pismo: »Nijesmo dosli, sinko moj, da na Ugarsku zaratujemo, nego da vratimo Beli njegovu baStinu, koje ti ne otesmo silom, nego nam je ti i tvoj otac vec prije dobre volje ustupiste. Ako se je dakle slucilo, te bi Bela s tvojom privolom imao postati nas zet, — a ti si to i ugovorom potvrdio — zasto mu onda ne dajes njegove bastine,/ pak se uza to ne koristis na§om naklonosti i saveznictvom? Ako se pak zacas nasega rodbinstva i svoje duznosti, te ti dull vec za drugim tezi: budi uvjeren, da ne cemo nikako dopustiti, da nam se ma kakova sila nanese«. Od Petrovaradina podje Emanuel preko Dunava do grada Bacr, koji je tada bio prvi grad u cita- vom Srijemu i sijelo nadbiskupa. Kuda je car prolazio, svagdje mu je narod sa svecenstvom dolazio u susret i pozdravljao ga pjes- mama i hvalospjevima po grc- komu obredu. Stigavsi napokon pred Bac, utabori se Emanuel u vrlo cvrstom taboru. U to nije ni ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. mirovao. Njemu priskoci u pomoc 6eski kralj Vla- dislav II., a na to krenuse oba u juznu Ugarsku, da suzbiju cara. Cuvsi Emanuel, da je uz Stjepana i ceski kralj Vladislav, potrazi u svom taboru Moravljanina Bagotu, koji bijase jos pred sedamnaest godina za krizarske vojske ostao u Cari- gradu. Nasavsi ga dade ga obuci u strano odijelo, te mu zapovjedi, da podje u neprija- teljski tabor, i kad dodje do ceskoga kralja, da mu saobci ovu poruku: »Kamo putujes ? Kamo si posao sa svojom vojskom? Zar ne znas, da dize§ ruku na velikoga cara, s ko- jim je opasno ratovati i s pravednih razloga, a kamo sada, kad ga Ugri vode za nos otevsi kraljevicu Beli bastinu, koju su mu podijelili, te tako svoje zaklctve pogazili i ruglu izvrgli. Zar ne zna§, da se i onaj, koji s obiCnim covjekom sklopi ugovor, smatra po zakonu za krivca, ako se predomisli i ugovor razkine ? A[Ugri, koji su prekrsivsi ugovor Kralj Stjepan V. (IV.) Iz ilustrovane kronike Ivana Turcanskoga u Befiu,