Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/177

piti Zemun i citav Srijem. Da bi Ugre uplasio, podje od Sredca na sjever k Dunavu, do gradova Biograda i Braniceva, te posla odanle svomu sticeniku Stjepanu, koji bijase vec prije u Ugarsku provalio, Aleksija Kontostefana u pomoc. Taj zauze tvrdi Hram. Ugarska se gospoda prepado§e, a na to ih Kontostefan nastoja§e predobiti obecanjima i darovima. No uza sve to ne dadose se skloniti, da pristanu uz Stjepana V., bojeci ga se kao zive vatre. Oni govorahu: ako vrijedi nasljedstvo po starjc§instvu, zapada kruna prije starijega brata Ladislava, nego mladjega Stjepana. Napokon izjavi§e se za Ladislava> a brata mu Stjepana priznaSe jedino za njegova nasljednika. Tako postade u kolovozu 1162. ugarskim kraljem Ladislav II. On vladase samo sest mjesecir-do 1. veljace 1163. O njegovu vladanju ne ostade pametara, ne zna se ni za jedan dogodjaj ni djelo njegovo. Sinovac mu Stjepan IV. bijase s majkom i bracom, kao i s poglavitim privrzenicima pobjegao u zapadne strane Ugarske, boraveci najvi§e u Pozunu i cekajuci ondje, dok osvane zgodnije vrijeme. U to umre Ladislav 1. veljaSe 1163., a sad zaredase nove borbe izmedju strica Stjepana V. i sinovca mu Stjepana IV. Uz strica stajahu poglavito velikasi i gospoda juzne Ugarske, Hrvatske i Bosne, kao bosanski ban Boric i slavni Belus, koji je opet bio hrvatski ban. Stjepan V. bi vec 11. veljace u Ostrogonu okrunjen za kralja. No naskoro pokvari si on sve sam. Posto je bio dodijao svojim podloznicima, stadose se sve vise od njega odmetati, tako da je napokon bio prinudjen zatraziti pomoc u cara Emanuela. Ovaj pohita namah s vojskom iz Carigrada prema Plovdivu. Ondje se utabori s citavom vojskom, a samo jedan odio pod vojvodom Aleksijem, sinom Kontostcfanovim, posalje u Ugarsku. S pomocu te byzantske vojske svlada Stjepan V.odpornike, pak osjecajuci se opet siguran odpusti svoje saveznike kuci. Alise grdno prevari. Protivna mu stranka digne se ponovo na noge, te ga uze bijediti, da je izdao domovinu, posto je vec ustupio ill obecao ustupiti Emanuelu neke zemlje, po svoj prilici Srijem. Naskoro ojaca protivna mu stranka jako, te u boju 19. lipnja 1163 bude on do nogu razbijen. U tom boju izgibe mnogo ugarske go- spode; sam Stjepan V. pobjeze iz Ugarske, a mjesto njega za- vlada opet sinovac mu Stjepan IV.. sin Gejzin. Sad ce se car Emanuel opet podici, da pomogne svomu stice- niku i rodjakii. No uvjeriv^i se, da mu ne bi mogao pribaviti i osigurati prijestolja, privoli na mir, §to mu ga je Stjepan IV nudio. Prefekt carske straze Juraj Paleolog ugovori s kraljem mir uz pogodbu, da car ne ce vi§e podupirati njegova strica. No zato morade Stjepan caru predati na odgojivanje svoga mladjega brata Belu i obecati, da ce mu ustupiti onu oblast, koju mu bija§e otac jo§ na samrti namijenio. Bila je pak ta oblast ili sam Srijem ili mozda 6itava Hrvatska s Dalmacijom. Na to odvede Juraj Paleolog mladoga Belu u Carigrad, gdje ga car imenova despotom i nazove Aleksijem. Uza to ga stade svima pokazivati kao svoga na- sljednika na prijestolju, govoredi da ce ga ozeniti svojom rodjenom kćerju Marijom.