BYZANTSKO VLADANJE U HRVATSKOJ I DALMACIJI.
Tek sto je Gejzin petnaestgodisnji sin Stjepan IV. sio na prijestolje ugarsko i hrvatsko, namah se opet podize byzantski car Emanuel, da izvrsi ono, sto mu za ziva Gejze ne bijase poslo za rukom Grcki spisatelj Cinnamus prica, kako je u ono doba u Ugarskoj vrijedio zakon, da kralja imadu vazda naslijediti na pri- jestolju prezivjela ga braca. Upravo na osnovu toga zakona zahti- jevao je Emanuel, da se Gejzin sin zbaci, a na njegovo mjesto uzvisi koji od njegovih striceva, Stjepan V. ili Ladislav 11. Vec Ijeti 1162. osvanuo je Emanuel u gradu Sredcu, vodeci sa sobom protjerane kraljevice Ladislava II. i Stjepana V. Potonji bijase mu kud i kamo miliji, jer je bio ozenjen njegovom rodjakinjom, li- jepom Marijom, dok se Ladislav nije htio zeniti, da si ne bi mozda lim onemogucio povratak u domovinu. Jos prije svoga polazka u Sredec bijase Emanuel poslao glasnike u Ugarsku zahtijevajuci, da se po pravu starjesinstva uzme vladanje Gejzinu sinu, pak dade njegovu sticeniku Stjepanu V. Cuvsi Ugri samo ime Stjepanovo, gotovo se zgrozi§e, jer je bio rodjak carev te su se bojali, da bi bio kletvenik (vazal) cara Emanuela: OdpraviSe zato poslanike ne htijuci o tome ni 6uti. Caru Emanuelu bijaSe medjutim stalo, da pomogne Stjepanu V. do prijestolja, i radi slave i radi danka, kao i radi toga, sto je mislio, da ce mu njegov sticenik ustu
