Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/174

Prema dogovoru s Andronikom, a valjda napucen od sicilskoga kralja, s kojim je Emanuel tada, premda s malo srece, ratovao, skupi Gejza veliku vojsku, u kojoj je osim Ugara bilo Ceha i nedavno u Ugarsku doseljenih Sasa. Gejzi pridruzi se i tadanji bosanski ban Boric. S torn velikom vojskom prijedje kralj preko Dunava i podje prema gradu Branicevu. U to bijase car Emanuel saznao za zavjeru Andronikovu, te ga bacio u tamnicu, a u Branic^evo smjestio novu posadu. Tako zatece Gejza god. 1154. ondje neprijatelje mjesto saveznika, pak morade grad podsijedati. Malo zatim dodje pred Bra- ni6evo i Emanuel, ali s nedostatnim silama, da bi mogao Ugre suzbiti i osloboditi grad. Zeleci Branicevce ohrabriti na §to dulji i uztrajniji odpor, dobacit ce im Emanuel strje- licom pismo, u kojemu javlja, da ce pomoc naskoro stici. No strjelica s carevim pismom pade u ugarski tabor. Gejza se preplasi, pak spaliv§i strojeve za podsadu, odlu6i vratiti se kuci. PoSto se pak bijase Dunav razlio, ne moga§e namah preci preko rijeke, vec udari k zapadu prema Biogradu, docim se je bosanski ban Boric, iduci uz Savu, imao preko Drine vratiti u svoju banovinu. Emanuel posla za banom Boricem u potjeru svoga vojvodu Vasilija, a njemu pri- druzi i ugarske bjegunce, na celu im Borisa i Gejzina brata Stjepana. Ali Vasilije vise vatren i smion junak, nego vjeSt i razborit vojvoda, pak upuden valjda jos od Borisa i Stjepana, ne podje u potjeru za bosanskim banom, vec udari na glavnu vojsku, koja je iSla prema Biogradu. Ugri misljahu u prvi kraj, da je na njih udarila citava byzantska vojska, pak stadose uzmicati; no videci, da je neprijatelj slab, oborise se na nj svom snagom. Ljuta se bitka zametnula. Prvi nagnuse bjezati pribjegli u Carigrad Ugri, na celu im Boris ^i Stjepan, a onda stade uzmicati citava grcka vojska. Vojvode Vasilije i kraljevic Stjepan umako§e srecno; svi ostali ili izgibose ili dopanuSe robstva. Medju mrtvima na bojnom polju lezao je i nesrecni Boris Kolomanovic, proboden strjelicom nekoga Kumana. Posljedice byzantskoga poraza god. 1154. bile su kobne. Slavodobitna ugarska vojska udarila na to ravno prema Biogradu, kojega se zitelji tako prepadose, da su se sami htjeli Gejzi predati. Car poslje brzo onamo Kankatuzena, koji pohvata u gradu ugarske privrzenike i kolovodje njihove, pak onda ohrabri gradjane i pripravi grad za obranu. Emanuel bijase gotovo bijesan poradi tolike nedace, te htjede namah i sam pohitati za Gejzom i sramotu oprati. Ali vojvode odvracahu ga od toga smionog nauma. Car im popusti, te odluci dojduce godine 1155., dim osvane proljece, sto odluCnijom vojnom osvetiti poraz svoje vojske. I zaista u proljecu 1155. podize car ogromnu vojsku, da s njom provali u srce Ugarske. Dopro vec do Dunava i Sekao na brodovlje, koje ce prevesti silnu vojsku. Gejza se uvjerio, da nema sale, pak poslao k caru najodlicnije velikase kraljevstva, da rade o miru. Car se izprva nijeckao i branio, ali napokon privolio i on na mir. Odsad ne Sujemo sve po smrti Gejzine, da bi doslo do sukoba izmedju oba vladara. Emanuel medjutim ne bijase se odrekao svojih osnova, on ih je samo odlozio na zgodnije vrijeme. Ta on je i dalje drzao na svom dvoru kraljevica Stjepana, pace ga je ozenio i carevnom Marijom. Kasnije je opet ugostio drugoga brata Ladislava. Uza to je svakom prigodom radio u prilog obim kraljevicima. Kad je god. 1157. poslao poslanike njemackomu caru Fridriku Barbarossi, dozvoli da im se pridruzi i Stjepan, pac^e preporuCi poslanicima, da ga §to jade podupiru kod cara. I zaista je njemadki car pozvao Gejzu, da zadovolji zahtjevima brata svoga. Na to Gejza 1158. posla dvorskoga sudca Henrika i rabskoga biskupa Gervazija, da cara u sve valj^no upute. Poslanici govorahu Fridriku, da je Gejza brata si Stjepana u svem u5inio sebi ravnim, da mu je dao sve casti osim kraljev- skoga naslova, a da ga je iz drzave otjerao jedino zato, §to se je bio na nj podigao. Stjepan se tuzi na njega samo zato, Sto nije mogao izvesti svojih izdajniSkih osnova;