Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/173

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

da je Emanuel mogao snovati o torn, kako da ne samo obnovi ugled iztoino-rimskoga carstva, nego da svoju vlast razastre i po nekadanjim zapadno-rimskim oblastima. Sam Emanuel bijase nadaren sjajnim darom vojvodskim, uza to je bio licno hrabar, pravi vitez, te je pronio slavu byzantskoga oruzja na sve strane tadanjega svijeta Citavo vla- danje njegovo izpunjeno je neprekidnim bojevima.

Emanuel je bio krvave bojeve s Normanima u juznoj Italiji. No jo§ zesce oba- rao se je na Ugarsku i njezina kralja Gejzu. Prvo mu bijaSe Gejza kriv, §to je onako nemilo postupao s Borisom, njegovim rodjakom. Nadalje nije caru bilo pocudno, §to se je Gejza ozenio Eufrozinom, sestrom kneza Izjaslava II., koji je bio ocit duSmanir. Byzantu. No najvise je byzantskoga cara peklo, §to su ugarski Arpadovici na pocetku XII. stoljeca obladali hrvatskom dr^avom, narodito pak dalmatinskim gradovima. Ovaj po byzantskom shvatanju drzki pokus imali bi Arpadovici strasno platiti: ne samo Hrvatska i Dalmacija vratit ce se opet pod vrhovnu vlast byzantskoga carstva, nego i sama Ugarska mora postati pokrajina byzantska. A i za to ce Arpadovici stradati, §to su se usudili Srbe dici na byzantsko carstvo. Da bi lakse svladao Ugarsku, Srbe i Normane, utanaSi Emanuel savez s njemackim carem i Mletcima. Kralj pak Gejza pouzdavase se u Normane, Srbe i W'elfovce u Njemackoj, koji su bili zakleti protivnici carske porodicc Hohenstaufa. Tako napokon planu rat god. 1148., koji je naskoro 6itavu Evropu razdijelio na dva velika tabora.

Car Emanuel borio se najprije s Normanima i Srbima, kojima je od god. 1149 bio veliki zupan Uros, nazvan Prvoslav, sin Bele Urosa i ujak kralja Gejze. Godine 1151. navijesti Emanuel rat i kralju Gejzi, pak povedavsi sobom bjegunca Borisa, provali preko Save u Srijem i prinudi tvrdi Zemun na predaju. Gejza pohitao iz Halica, gdjc se je borio s knezom Vladimirkom, na obranu svoje drzave. Emanuel prelazio upravo preko Save, kad mu stize vijest, da se primice Gejza s ogromnom vojskom i da se zeli jednom ogledati s byzantskom silom. No do boja ipak ne dodje, pace oba se vladara napokon izmirise uz uvjete, koji nijesu poznati.

All mir ne potraja dugo. Godine 1152. utanaci car Emanuel savez s novim njemackim carem Fridrikom I. Barbarossom, koji je dvije godine zatim (1154.) Konrada, bavar- skoga grofa u Dahovu (Monakovu na sjeverozapadu) imenovao hercegom Hrvatske i Dalmacije. Gejza nasuprot zadobavio se je novih protivnika tim, &to je godine 1152. proglasio hercegom i suvladarom svoga ne- dorasloga sina Stjepana, htijuci mu tako osigurati nasljedstvo. No tim Ijuto uvrijedi svoju bracu Stjepana i Ladislava, koji su ga doslije vjerno pomagali i svagdje ga pratili. Kako u ono doba nije u Ugarskoj bio jo§ stalno odredjen red nasljedstva, te nije bilo ustanovljeno, da li kralja ima naslijediti najstariji brat (se- niorat) ili prvorodjeni sin (primogenitura), to su braca Gejzina sma- Byzantski car

trala, da imadu prece pravo na prijestolje, nego njihov sinovac. Emanuel Komnenac. Cini se, da je doSlo i do ozbiljnih smutnja, jer je malo zatim ^^.^^^.^ ^^ ^^^^ ^oe pas- Gejzin brat Stjepan pobjegao u Carigrad. te je sada Emanuel za- ^^^^^ '° terram sanctam- kriljivao dva pretendenta: Borisa i Stjepana. To iznova ogordi

kralja Gejzu, pak kad se je god. 1153. car spremao za novi rat s Normanima, Gejza opet stade smetati Emanuelu na Dunavu.

Da bi se za normanskoga rata osigurao od Ugarske, povjeri car upravu pogra- ni^nih mjesta na Dunavu (Biograda, Branideva) svomu rodjaku Androniku Komnenu, kojemu takodjer predade i Nis. Andronik bijaSe pristao i hrabar dovjck, ali lukav i nepouzdan. Pomamio se za carskom krunom, pak stao tajno iurovati s Gejzinim Ijudima. On de kralju predati gradove Ni§, Biograd i Braniievo, a zato 6e mu Gejza pomo do byzantskoga prijestolja.