Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/172

s Nijemcima prolazio kroz Ugarsku, te Boris pohiti preda nj moleci ga za pomoc. Konrad se nadje u nemaloj neprilici. U jednu ruku rado bi bio osvetio poraz njemacke vojske od prosle godine, a na to su ga nukali ne samo ceski knez i austrijski markgrof, nego i obzir prema byzantskomu caru Emanuelu, koji bi rado bio vidio Borisa na ugarskom prijestolju; no u drugu ruku kako da oskvrne sveto poduzece i udari na kralja, koji naj- pripravnije pu§ta da prolazi njegovom zemljom. Konrad ne pomoze Borisu, ali zato je udario na Gejzu nametima, oplijenio samo- stane, i 6inio druga nasilja. Jedan ugarski Ijetopisac kaze, da se Konrad nije ponio kao vojnik Kristov, nego kao tiranin i hajduk. Iza toga prolazila je Ugarskom fran- cuzka vojska. Ona je h)ila vikla vecemu redu i stegi, a ni kralj Ljudevit VII. nije se ponasao onako dvolicno kao Konrad. Ljetopisac ugarski hvali Ljudevita, da se je ponio, kako se pristoji hodocastniku Kristovu. No malo da ipak ne dodje do sukoba izmedju Ljudevita i Gejze. Boris naime osvanu na jednom u francuzkom taboru, dosuljav se toboze neopazen medju francuske vojnike. Javno se francuzki kralj nije za nj zanimao, ali jamacno da je za njega znao, jer seje poslije u francuzkom taboru pogovaralo, da ga Ljudevit nije htio otjerati s obzira prema byzantskomu caru. No Boris malo da nije poradi toga nastradao. Jer francuzka vojska ne bijase jos ostavila Qgarske, kad Gejza saznade, gdje Boris boravi, pak posla svoje Ijude kralju Ljudevitu s molbom, da mu pre- dade krvnoga dusmanina. Ljudevit pri- cinio se nevjest, pak dozvolio ugarskim poslanicima, da pretraze njegov tabor, ne bi li gdje zatekli onoga, koga traze. Boris sada htjede umaknuti i stade se s nekim konjanikom boriti za konja. Ali na to bi uhvacen i doveden pred kralja Ljude- vita, kojemu se odade. Francuzki kralj sazove na to vijece velikasa, pak po- savjetovavsi se s njima odgovori ugarskim poslanicima, da je voljan drzati mir s kra- Ijem Gejzom, ali da ne moze izdati to- vjeka, koji se je k njemu u nevolji utekao. Kralj Gejza iza toga povuce se sa svojom vojskom u nutarnju zemlju, dok je Boris s Francuzima otisao u Carigrad. Ni krizari dakle ne pribavise Borisu zudjenoga prijestolja. Ali sad ustade sam byzantski car Emanuel, da se bori za svoga rodjaka, za nesrecnoga bjegunca Borisa. Car Emanuel podigao byzantsko carstvo na visok stepen moci i slave, kako je bilo rijedko kada prije, a nikad vi§e poslije. Vec za predSastnika njegovih Aleksija Komnena (1081. — 1018.) i Ivana Komnena (1118. — 1143.) bijaSe se drzava znatno podigla, tako