Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/171

Vrlomu i umnomu Belusu, koji je na Gejzin dvor dozvao i druge znamenite muzeve iz hrvatskih i srbskih zemalja, kao svoga §urjaka Urosa, bijaSe prije svega stalo do toga, da utvrdi prijestolje svomu gojencetu. S toga je gledao, da udvrsti najprije pri- jateljstvo izmedju Ugarske i Srbije. No tim je uzbudio sumnju u Carlgradu, gdje je god. 1143. postao carem odlucni i podhvatljivi Emanuel Komnenac (1143. — 1180) No Belus nije bio zadovoljan samo tim, sto je Srbiju tjesnije prikovao uz Ugarsku;on je gledao obnoviti stare prijateljske sveze s ruskim knezovima, koje su nekad obstojale za Kolomana, ali su zatim poradi Borisa bile prekinute. To mu podje za rukom, te mlada ruska kneginja Eufrozina, kci velikoga kneza kijevskoga Mstislava, zarucena bi 1 142. s mladim kraljem Gejzom, kojemu je tada bilo oko dvanaest godina. Prijateljske sveze s Ruskom trajahu i dalje, pace god. 1150. udade sam Belu§ svoju kcer za kneza Vladimira Dorogobuzskoga, brata kraljice Eufrozine i Izjaslava II. Eufrozina bija§e umna i znadajna zena, te je sada Belus mogao biti donekle siguran, da ruski knezovi ne ce viSe pomagati pretendenta Borisa. Dok se je tako Belus osigurao na jugu i iztoku, zaprijeti mu pogibao na sjeveru i zapadu. U Ce§koj naime bija§e (1140.) prijatelja i saveznika Sobjeslava zamijenio knez Vladislav II., sin Vladislava I., a zestok protivnik Gejze i Ugarske. Sobjeslavljevi sinovi pobjegose na to u Ugarsku, te nastojahu ondale s pomocu nezadovoljnih velika§a ceskih zbaciti Vladislava s prijestolja (u proljecu 1142.). Jamacno da ih je i BeluS pomagao, ali oni uza sve to ne naudi§e novomu knezu. Taj pak prometnu se sada u jo§ Ijucega neprijatelja Ugarske. Ne prodje iza toga koja godina, pojavi se opet nesrecni Boris. Gdje je on kroz desetak godina (1135. — 1145.) boravio, nije poznato, ali god. 1146. eto ga u Njemackoj. Kad je naime te godine njemaSki kralj i car Konrad III Hohenstaufovac saborovao u Aachenu, skupiv§i ondje mnogo njemacke gospode, a s njima i kneza Vladislava II., eto na jednom preda nj Borisa, gdje mu se tuzi, kako je po krivici liSen ugarskoga prijestolja, pak mu nudi novaca i zaklinje ga, da mu pomogne. Borisa su zivo zagovarali ceski knez i austrijski markgrof, a i car je jedva docekao zgodu, da se uplete u ugar- ske poslove. Tako bi odluceno Borisu priteci u pomoc. Banu Belusu nije bilo ni malo ugodno, kad zaCu, §ta se u Njemackoj zasnovalo. On zato stade pomagati Welfovce u Njemackoj, da zabavi cara i markgrofa austrijskoga. Medjutim Boris na svoju ruku skupi u Njemackoj placenika, te zajedno s Ratbodom, zapovjednikom austrijskih medjasnih tvrdja, navali god. 1146. na Pozun i osvoji ga. Gubitak toga znamenitoga grada bijase velik udarac za Ugarsku; s toga se Ugri pozuriSe, da ga opet otmu, prije nego §to ce velika njema6ka vojska provaliti u Ugarsku. Dobivsi grad stala se izmedju Mosonja i Litave sabirati velika ugarska vojska — do 70.000 — da doceka Nijemce. U to je vec uz lijevu obalu Litave dolazio austrijski markgrof Henrik II. Jasomirgott s austrijskim, bavarskim i saskim detama, te se utaborio na rijeci FiSahi. U jutro 11. rujna 1146., kad ce se zametnuti osudni boj, po§aoje mladi kralj Gejza u kapelu sv. Ane, gdje bi proglasen za oruzje doraslim i opasan madem. Na to poreda vrli Belus vojsku u bojne redove. Prve tete sadinjavahu sikulski i kumanski strijelci, na obim krilima stajahu zupanijske 6ete, a u sredistu bija§e Belu§ s kraljem i 12.000 izabrane momCadi. Boj se svr§i porazom Nijemaca; po ugarskim izvorima pade u boju 7000 Nijemaca i 3000 Ugara. Mira ne utanaciSe neprijatelji; ali Nijemci okanige se pomagati nesrednoga Borisa. U to sinu Borisu nova nada, kad se je god. 1147. kr§canski svijet spremao na drugu krizarsku vojnu. Vec u veljaCi 1147. doSao je k francuzkomu kralju Ljudevitu VII. u grad Etampes poslanik Borisov s pismom, u kojem je pretendent izjadao svoje jade i zaklinjao kralja, da mu prolazedi kroz Ugarsku vrati ugrabljeno prijestolje. Kralj mu na to odgovori, da dodje k njemu u Francuzku. No u to je ved njemaCki kralj Konrad III.