Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/166

s juznim otocima priznavali ugarsko-hrvatskoga kralja. Zanimljivo je cuti, da su Hrvati god. 1133. na svoju ruku pokusali Mletcima oteti grad Krk s otokom, i da je poradi toga doslo do sukoba. U isti mah javlja se na mletackom tada otoku Krku znamenita porodica, koja je poslije mnogo vrijedila u Hrvata. Posto su naime Mletcani obranili Krk od Hrvata (1133), ucinise oni ugovor s tamosnjim knezom Dujmom, po kojemu se Krk dade u zastitu Mletaka s obvezom, da ce placati danak. Taj knez Dujam (1133.— 1153.) najstariji je poznati nam clan glasovite kasnije porodice knezova krSkih, koji su se napokon prozvali Frankapani. Vec njegov sin Bartolomej igra znamenitu ulogu u povjesnici hrvatskoj, te siri vlast svoga roda po hrvatskom kopnu. Okolnost, sto je hrvatska Dalmacija od god. 1124. bila podijeljena medju dva gospodara i protivnika, prouzrokovala je mnogo zalostnih posljedica. U prvi se mah to opazalo na crkvenom polju. Posto je naime Zadar bio odijeljen od ostale Dalmacije, nastojali su njegovi biskupi, da se odcijepe od spljetske nadbiskupije, pak da postanu samosvojni. A cinilo se, da ce lako cilj svoj postici, posto je spljetska metropolija ostala bez glavara iza izdajnika Manasa, te je njom upravljao arcidjakom Dabro, koji je opet radio, da se nadbiskupska stolica tako brzo ne popuni. Kraj takih prilika poceo je zadarski biskup Mihajlo uzkracivati posluh spljetskoj crkvi, a uz to je nastojao, da mu biskupija postane nezavisnom od spljetske metropolije. Hrvatski Ijetopisac Toma arcidjakon pise o torn ovako: » Posto je nadbiskup Manasse pobjegao iz Spljeta, ostade crkva dugo bez vrhov- noga pastira, te je njom upravljao arcidjakon Dabro. U isto doba bijase biskupom u Zadru neki Mihajlo. Njemu obeca Dabro, da ce mu pomoci do nadbiskupije spljetske, i primi zato od njega obilatih darova. No Dabro kano da nije mario izpuniti svoga obe- canja, premda ga je Mihajlo neprestano opominjao. Napokon ce Dabro Mihajla lukavo nadmudriti. Oznaci mu dan, kad ce doci u Spljet, tamo misiti i narod sjetiti, da ne ostavi dulje svoje crkve bez pastira; a na to ce Dabro njega predloziti za nadbiskupa. No kad je Mihajlo dosao u Spljet, pak nakon mise narod opomenuo, da si izabere duhovnu glavu, Dabro je mudro sutio. Osramoceni i gnjevni Mihajlo ostavio Spljet i vratio se u Zadar, pak odlucio uzkratiti crkvi spljetskoj posluh i izvinuti se njezinoj jurisdikciji*. On to zaista i ucini, a poslije njegove smrti (oko 1034.) povede se za njim i njegov nasljednik. Pomagala ih u torn nastojanju mletacka obcina, koja je zudila, da se bisku- pije zadarska i susjednih otoka posve odcijepe od Spljeta i podvrgnu mletackoj patri- jarsiji u Gradu. Da se razdor u dalmatinskoj crkvi ne odulji, bilo je najprije potrebito, da se spljetska nadbiskupija popuni vrijednim glavarom. Tako bi god. 1136. izabran za nad- biskupa dosadanji zupnik kod crkve sv. Anastazija u Spljetu, po imenu Gaudije, rodjeni Spljecanin, odlican i naobrazen svecenik, a uz to i dobro poznat na kraljevskom dvoru. No upravo njegova gorljiva privrzenost prema kralju Beli malo da ne pomrsi svaki red u Dalmaciji. On se naime dade posvetiti od ostrogonskoga nadbiskupa i uvrijedi tim Ijuto rimskoga papu. Tek iza opetovanih poslanstva i molba kralja Bele umiri se papa, te pismom od 24. svibnja 1138. oprosti mu i posla mu nadbiskupski plaSt. Gaudije ostade na to nadbiskupom sve do god. 1158., ah kako je bio miljenik ugarskoga dvora, prouzro6io je svojim nerazboritim postupanjem poslije mnogo zla. Za vladanja kralja Bele postaje takodjer jasnija povjesnica zagrebac^ke biskupije. Poznato je, kako je ugarski kralj Ladislav tu biskupiju jos god. 1093. osnovao skroz u ugarskom interesu, podlozivSi ju ostrogonskomu nadbiskupu u Ugarskoj, a ne hrvatsko- dalmatinskoj metropoliji u Spljetu. Prvi biskup zagreba6ki bijase neki Ceh po imenu Duh; njega naslijedi biskup Francika, a' za Bele I. nalazimo kao zagrebackoga biskupa Macihna. Njemu bijase simezki zupan Adalbert oteo zemlju i posjed Dubravu, koju bija§e zagrebacka biskupija dobila na dar jo§ od kralja Ladislava. No s toga se potuzi