narodu: »Cujte svi vjerni nasi plemici i pucani, stari i mladi, bogati i ubogi, cujte! Svakomu je od Vas Bog udijeJio ocinji vid; zasto je kralj i gospodin nas lisen ociju, tko je pocinio to zlo? Kazite mi i osvetite nas, pogubite krivce!* Na to skoSi ogorceni narod na gospodu, koja bijahu nekad svjetovala, da se Bela oslijepi. Neke pogubise, a neke sputase u verige. U svem izgibc sestdeset i osam velikasa groznom smrti, a poro- dice njihove bise lisene svih svojih posjeda i blaga. Nema sumnje, da je pokolj u Aradu bio pripravljen od kraljevske stranke, da bi se uklonili s puta svi, koji bi mogli biti nezadovoljni s novom vladom. No tim bi po- stignuto samo, da se je protivna stranka okupila i javno ustala, da podigne na prijestolje Borisa Kolomanovica. Borba, §to no je tada zapocela, traje uz neke stanke kroz citavo vladanje Belino, te se nastavlja i za njegova sina Gejze sve do smrti Borisove godine 1156. Borisova je stranka kroz to vrijeme (1132.- 1156.) dobijala pomoci ne samo od ruskih i poljskih vladara, nego takodjer od francuskoga kralja, njemackoga i byzantskoga cara. Beli naprotiv pomagali su kao saveznici: rodjak njegov ceski knez Sobjeslav, i markgrof austrijski Leopold III., kojega se je sin Albert ozenio jednom sestrom Belinom. Boris bijase jos god. 1129. pred kraljem Stjepanom III. pobjegao u Carigrad i sklonio se pod okrilje cara Ivana, koji mu dade mnoge casti i neku svoju rodjakinju za zenu. No kad je car Ivan utanacio mir s Ugarskom, ostavi Boris byzantsko carstvo i svrati se u Rusku, pak nastojase skloniti ruske i poljske knezove, da mu pomognu dobaviti se prijestolja u Ugarskoj. Desio se je jos u Ruskoj, kad se je zgodio pokolj na saboru u Aradu. Privrzenici njegovi i bjegunci skupili se u Poljskoj na dvoru kneza Boleslava III. Krivoustoga i pozivali Borisa iz Ruske da provali s njima u Ugarsku. Sam knez Boleslav stade na celo citavomu podhvatu. Na to dodje i Boris u Poljsku, vodeci sobom pomocne cete ruske.
U jeseni god. 1132. zapoce rat. Boleslav Krivousti sa svojom vojskom i s Borisom provali preko Karpata u Ugarsku, te prolazeći šipuskom županijom prodre do rijeke Šaja. Tu ga sustavi ugarska vojska, koja se bija§e utaborila s one strane rijeke. Ali u kraljevoj vojsci bijaše takodjer mnogo nezadovoljnih i sumljivih Ijudi, za koje se je mislilo, da bi u boju mogli izdati kralja. Zato predlozi dvorska stranka, koja bijase priredila krvavi sabor u Aradu, neka kralj skupi oko sebe svu gospodu, da se toboz s njima posavjetuje. Kad gospoda dodjose, zapita ih kralj, znadu li tocno, da li je Boris kopilan ili rodjeni sin kralja Kolomana? Privrzenici kraljevi izjavise u sav glas, da je Boris nesumljivo kopilan i niposto vrijedan da sjedne na kralj evsko prijestolje; Borisovci nasuprot krzmahu reci istinu, te odgovarahu neiz- vjestno ili dvolicno. Na to se obori dvorska stranka na to- boznje izdajice i stade ih redom ubijati. Tek neki spasoše se i pobjegoše u poljski tabor, medju njima i Samson. Taj iza nekoliko dana iznenada banu u ugarski tabor i stade kralja ovako grditi: »Šta radiš, odurno pseto, s kraljestvom, pusti krunu Borisu, a ti podji u samostan i zivi ondje, kako ti je otac cinioc Vojvode i velikasi oko kralja bijahu od toga prizora tako osupnuti, da se nitko gotovo ni maknuo nije. Tada negda uzklikne neki Ivan, sin Otonov: »Sta tu stojimo, za§to da ga ne uhvatimo?« Sada se tek razabrase vojvode. Ali Samson skoci brzo na konja i pobjeze. Vojvode nijesu mogle za njim, jer nijesu imale pripravnih konja; no na viku njihovu skoci jedan sluga na neosedlana konja i pohita za Samsonom u potjeru. Stize ga i probode bas, kad je htio da prephva rijeku Sajo. Premda su obje vojske bile odijeljene jedino rijekom Sajom, koja se je mogla lake predi, ipak ne dodje do boja. Bit ce, da se je Bela uklanjao sukobu s razloga
