B E L A I. (II.) S L I J E P I
1131.— 1141.
i
BORIS KOLOMANOVIĆ.
Bela I. okrunjen bi za kralja 28. travnja 1131. Njega nije mogla zasli- jepiti kruna ni njezin sjaj; ali koprena, koja mu je zastirala vid, po- mracila mu je i duh. S toga ne bijase jak, da u ono burno doba vlada prostranom drzavom. Cim je sio na prijestolje, pojavi§e se dvije stranke. Neki sum- njahu, da li moze drzavom upravljati covjek, koji je od ranoga dje- tinjstva bio slijep i zatvoren medju samostanskim zidinama ? Drugi opet smatrahu Borisa Kolomanovica pravim nasljednikom, kojemu je po krivdi zakrden put do prijestolja. Na posljedku su i oni, koji su za Kolomana i Stjepana revnovali proti Almu i sinu mu Beli, gledali plahim o6ima krunu na glavi onoga, kojemu su jos nedavno radili o glavi. Svisu ti bili, naravno, po- tajni ili o6iti privrzenici Borisa Kolomanovica. Ovima nasuprot stajalaje stranka, koja je za posljednjih vladara bila progonjena, a jezgru stranke sa(5injavaIo je svecenstvo, koje bijaSe kralja spaslo i u svom ga krilu odhranilo. Mudar i jak vladar bio bi mozda lidnim vrlinama svojim obje stranke izmirio, ali Bela nije bio tomu podoban. On je pate bio tako slab, da se je posve povjerio svojoj vlastohlepnoj zeni Jeleni, kceri srbskoga vladara Bele Urosa Ona namah na podetku 1132. sazove ugarski sabor u Arad, na koji dodjo§e privrzenici obiju stranaka, ne sluteći ništa zlo. Kad je kralj već sjedio na prijestolju, dodje kraljica Jelena s djecom svojom i stade ovako govoriti sabranomu
