Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/159

vojnik. Na nesrecu svoju bude umah na po^etku bitke ranjen, te su ga morali odnijeti s bojista. Konjanici njegovi borili su se jo§ neko vrijeme, dok se ne smetoSe, ne videci pred sobom vojvode svoga. Ostavljajuci mrtve na bojiStu uze§e u najvecoj smetnji bje- zati u Zadar. Mletcani bise do nogu razbijeni; sam duzdo izdahnu iza nekoliko dana od smrtnih rana. Mrtvo mu tijelo odnijese na brod, da ga prevezu u Mletke zajedno s ostatcima vojske. Tamo su ocekivali vesele vijesti, jer nijesu ni dvojili o tome, da ce Ordelafo novo slavlje slaviti; a kad tamo, koliki uzas zavlada medju gradjanima, kad ugledase tek ostatke brodovlja, nesto malo preostale vojske, a k tomu jos i mrtvoga duzdal Novi duzd Dominik Michieli nije u prvi kraj ni sanjao o odmazdi. Ne mogu<5i rata sada nastaviti, zadovolji se onim, §to mu je u Dalmaciji preostalo, naime Zadrom na kopnu i gradovima na otocima. Gradovi Spljet i Trogir, kao i Sibenik i Belgrad vratiSe se opet pod svoga kralja. Ali zato Dominik Michieli ne smetnu s uma tih gradova, niti ne zaboravi sra- mote svoga rodnoga grada. Godine 1124. u svibnju vracaSe se on s velikim, jakim brodovljem iz dalekoga iztoka, iz svete zemlje, kamo bijase na poziv papin po§ao. Pro- lazedi mimo hrvatskoga primorja uhvati zgodnu priliku, pak ce zaskoditi gradove Spljet i Trogir, gdje nijesu ni slutili, da bi krstonosac mogao omastiti svoje ruke kr§canskom krvi. Duzd zate^e nepripravne kraljevske posade u Spljetu i Trogiru, odtjera ih i prisili tako oba giada na predaju. Citavo primorje hrvatsko od Kvarnerskoga zaljeva do grada Spljeta bijaSe sada u rukama mletackim. Jedini hrvatski grad Belgrad ostao je vjeran svomu kralju. U njem zbirale su se posade, protjerane iz Spljeta i Trogira; iz njega su cete hrvatske i prije i sada udarale na odmetne latinske gradove. Kako je Belgrad imao zgodan polozaj, a bio blizu Zadra, nikad ne bi mogla kraj njega mirna obastati mletacka vlast a Zadru. K tomu je Belgrad bio kraljevski grad i spominjao svakoga na slavna vremena Petra KreSimira i Zvonimira! Dok ce taj grad stajati, nije sigurna mletacka vlast u Dalmaciji. Duzd ga odluci zato osvojiti i razoriti. Svom silom i bijesom obori se na nj i provali u nj. Vojsci svojoj obeca za plijen blago Sitavoga grada i dozvoli joj, da radi sto joj volja. Grad bi razoren do temelja, da mu se zatre trag za sve vjekove. Tako su Mlet- cani htjeli izbrisati s lica zemlje uspomenu na hrvatske kralje i njihova prava na Dalmaciju. Nesrecni zitelji razorenoga Belgrada preselise se u blizi Skradin, kamo bi prene- sena i biskupija; a zemljiste belgradsko spade pod obcinu zadarsku. Tako nestade slav- noga i sjajnoga nekad Belgrada. Na njegovu mjestu podize se kasnije malo mjesto, koje danas ima jedva 150 kuca i 700 hrvatskih zitelja. Dalmatinski gradovi vratise se poslije opet pod hrvatsko-ugarske kralje, svoje zakonite gospodare; ali je hrvatski narod krvavo to platio, jer je izgubio krunu svih svojih gradova, svoj kraljevski grad Belgrad. Vladanje kralja Stjepana III. bijase kobno ne samo za Hrvatsku, nego i za Ugarsku. On je u Ugarskoj naselio Kumane ili Polovce (Plavce), koji su bili tada pogani i gotovi hajduci. Kralj je Kumane osobito volio; vodju njihova zadrzao je na svom dvoru. a sa zenama njihovim zivio je razbludno, tako da je time vrijedjao i od sebe odvracao sav ostali narod u Ugarskoj. Divlja i nepostojana cud kraljeva potaknula je mnoge, te su ga stall drzati za bjesomucnika, kojega treba zbaciti s prijestolja. Ta'co se stvorila napokon velika stranka, koja je stala raditi, da pomogne do kraljevstva najprije njegovu stricu Almu, a onda naravnomu bratu njegovu Borisu Kolomanovidu. Kraljevid Almo, brat Kolomanov, bio je nekad kralj hrvatski (1091. — 1095. 'i u jednom dijelu izmedju Drave i Save. Kad ga Hrvati protjera§e, dade mu brat, kralj Koloman, za vladanje neku knezevinu, koja je obsezala jednu trecinu Ugarske. No .Almo nije bio tim zadovoljan, ved se pojagmio za kraljevskim vijencem. Nije mu bilo po cudi, §to je Koloman odredio za svoga nasljednika sina si Stjepana, Sto ga je imao od svoje zene Buzile, sicilske kneginje, vec je radio, da se iza smrti Kolomanove sam