Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/156

kule na golo kamenje. Oni ugarski vojiiici, koji su izvana provalili u grad, bifee poubi- jani, drugi pak prepadose se Ijuto, pak se od straha i smetnje razbjego§e na sve strane. Spljecani spasose tako srecno svoj rodni grad. Nadbiskup Manase, kad mu djelo izadje na vidjelo, ostavi zastidjen i posramljen grad Spljet i ne vrati se nikad vise u svoju biskupiju. Spljecani pak, a i drugi zitelji gradova dalmatinskih, ozlojedjeni s tolike nevjere, odlufise odmetnuti se od kralja Stjepana i traziti drugoga zastitnika. To jedva doceka mletacki duzdo Ordelaf Falieri. Ne moguci Mletcani i onako pregorjeti, sto im je Koloman na vjeru oteo Dalmaciju, trazili su samo zgodu, da se opet umijesaju u dalmatinske posle. A sad im se nadade lijepa prilika kao nikad prije, te se mogahu nadati, da ce ih latinski zitelji primiti razkriljenih ruku, gotovo kao svoje osloboditelje. U to ime zapoce Ordelaf Falieri joS god. 1115. vojnu za Dalmaciju. U kolovozu krenu on s velikim brodovljem iz Mletaka i dodje najprije pod Zadar. Sama varo§ pade mu brzo u ruke, jer su mu i zitelji bili skloni; ali zadarske tvrdje ne mogase uzeti, poSto je u njoj bila jaka kraljevska posada, a on nemase dovoljno kopnene vojske. Ostavi zato Zadar i podje na ju^ pred hrvatski kraljevski grad Belgrad, koji je bio gotovo predstraza zadarska. Belgradjani ne mogose mu odoljeti, i premda nijesu voljeli Mletcane, moradose se predati. Duzd uze od Zadrana i Belgradjaca taoce, dade oba grada utvrditi i posadu kraljevsku u tvrdjavi zadarskoj obkoliti, a na to se vrati kuci, uvjerivsi se, da nema dovoljno pjeSadije, da bi mogao uspjesnije ratovati. Druge godine 1116. dosao je mjeseca ozujka u Mletke njemacko-rimski car Henrik V., koji obeca pomoc za vojnu na ugarsko-hrvatskoga kralja Stjepana. Ordelaf Falieri obrati se takodjer na byzantskoga cara Aleksija Komnena, pak i taj posalje mu po- mocnih ceta. Pripremivsi se ovako bas valjano, podje duzd u svibnju put Dalmacije. Bijase i skrajnje vrijeme, da dodje, posto se je vec jaka vojska hrvatska pod banom Aleksijem primicala zadarskoj tvrdji, da izpred nje odtjera mletacke cetc. Tik pred za- darskom tvrdjom zametnula se 29. lipnja velika bitka, koja se je svrsila podpunim po- razom ugarske i hrvatske vojske. Ban Aleksije pobjeze glavom bez obzira, a mnogi odlicni plemici padose u mletacko suzanjstvo. Sad se ne moga§e vi§e uzdrzati ni posada u tvrdji zadarskoj, vec se predade duzdu dragovoljno, samo da izadje slobodna. RazbivSi ovako hrvatsko-ugarsku vojsku prolazio je sada slavodobitni duzd pri- morjem od grada do grada. Najprije dodje do Belgrada, koji mu se bijase vec pro^le godine pokorio, i tu potvrdi samostanu sv. Ivana darovnice kralja Petra KreSimira. Zatim osvane pred utvrdjenim gradom Sibenikom, koji se je smatrao nedobitnom tvrdjom hrvatskom. Ali jakoj vojsci duzdevoj ipak ne odoli: on bi osvojen i na to gotovo do temelja razvaljen, da ne bude vi&e uporistem hrvatskoj vojsci. Odanle podje k Trogiru i Spljetu, koji mu se rado poklonise i priznase vrhovniCtvo mletacko. U svim gradovima uze duzd taoce i darove, pak se onda s njima i obilatim ratnim plijenom vrati slavo- dobitan u Mletke. Ordelafo Falieri nije se ipak cijenio dosta siguran, da ce odrzati Dalmaciju. Vra- tivSi se kuci, posalje namah u Ugarsku tri poslanika, sina svoga Vitala Faliera, Ursa Justiniana i Marina Maurocena, da bi s kraljem Stjepanom III. sklopili petgodiSnje pri- mirje. No vec slijedece godine 1117., kad su Mletci s citavom Italijom stradali od kobnih potresa, dize Stjrpan opet vojsku na Dalmaciju, koja je srecno napredovala i Mletcane gotovo iz svih gradova iztjerala. Cini se paCe, da su ca i otoci Rab, Krk i Osor (Cres) pristali na novo uz ^voga zakonitoga kralja. Slavodobice hrvatske i ugarske vojske prisili Ordelafa Faliera na trecu vojnu. Sabere god. 1118. i lijepo brodovlje i sjajno oboruzano konjaniCtvo s ravnica lom- bardskih, te ga preveze u Dalmaciju. Cim je prispio u Zadar, pozuri se, da udari na hrvatsko-ugarsku vojsku, da ju kao predlani u jedan mah u prvoj vatri smrvi. Po svom dosadanjem obicaju sam je duzd i ovaj put sudjelovao u bitci, boreci se kao prosti