crkva izvan grada na nekom brdu, po imenu »Gospodi pomil,uj« (Kyrie eleison). Sav puk spljetski pohitat ce na taj dan iz grada, da prisustvuje crkvenoj slavi. Kad ce se tako gradjani desiti izvan gradskih zidina, ugarski vojnici, koji ce biti u knli, uzpet ce se na gradske zidine, a drugi vojnici, koji ce biti spremnt izvan grada, Cim im se dade znak, svi ce prisko^iti u pomoc, i tako ce grad, lisen svake obrane, sasvim lako past! u ruke ugarskoj posadi. Osnova nadbiskupova svidje se vojvodi i njegovim cast- nicima, te bi s toga i prihvacena. U to vrijeme bio je nacelnik grada Spljeta neki odvazni i umni 6ovjek, po imenu Adrijan, rodom Talijanac iz grada Treviza. On je vise mario za boljak svojih sugra- djana, nego za svoju cast; i kad je slucajno doznao za ugarsku zavjeru, izdade sve gra- djanima spljetskim, a zatim pobjegne u svoju domovinu, bojeci se ugarske osvete. Spljecani pak videci, da im se radi o giavi, slozise se kri§em s Trogiranima i drugim ziteljima Dalmacije, te smjestiSe na sve strane jake straze, da budu vazda na oprezu-
Belgrad na moru (danas).
Krunitbeni grad hrvatskih kraljeva i kralja Kolomana (1102.) — Razoren od Mlečana 1124.
Na ureceni dan, kad ce se crkvena slava slaviti, svi ce gradjani po6i toboz na brdo »Gospodi pomiluj<, zeleci se uvjeriti, da li je istina, §to im je Adrijan odao. U istinu medjutim poslase iz grada samo djecu, zene i starce na sveCanost, dodim se sva oruzju dorasla momdad posakrije u gradu Kad je na to svedanost zapoiela, na jedan put za- mnijese trublje na ugarskoj kuli, a vojnici sa zastavama provali§e iz kule i razstrkaSe se po gradskim zidinama. No na to izadjo§e Spljecani iz svojih skrovista, pak §to brze potekoSe prema kuli, koju zapaliSe, a zatim oboriSe sa zidina sve vojnike, koji se bijahu uzpeli. Sto je bilo vojnika u kuli, ili izgoriSe u vatri, ili postradaSe skaCuci s visoke
