potvrdit ću. Dopustit cu Vam, da se sluzite davnim vasim obicajima i zakonima. Od prihoda gradske luke, sto ga placaju stranci, neka budu dva dijela kralju, treci dio na- eelniku grada, a desetina biskupu. U gradu ne cu dopu§tati, da se nastani koji Ugrin ili koji drug! inorodnik, van ako Vi koga po svojoj volji primite. Kada pak k Varna dodjem, ili da se krunim, ili da u Vasem gradu sazovem sabor kraljevstva, nijedan gra- djanin ne ce morati da prima gosti na silu, vec ce svakome biti na volju, da primi koga hoce. Ako bi slu6ajno kadgod moja vlada ikome dotezdala, pak bi se htio kamo drugamo odseliti, slobodno mu budi, da podje sa zenom i djecom, i sa svim sto ima«. Ovako je Koloman u prvi cas gledao, da svima mogucim povlasticama i slobosti- nama ste6e Ijubav i odanost dalmatinskih zitelja. U to ime dolazio je i poslije vise puta u Hrvatsku i Dalmaciju, gotovo svake trece godine. No kad je za nekoliko godina opazio, da se je i Hrvat i Latinac novomu redu nekako prilagodio, poCe on zaboravljati kletve i obecanja svoja, pak onako s Hrvatima i Latinima raditi, kako prvo s Mletcanima. Ma da je Hrvatima bio obrekao, da ne ce od njih traziti nikakvih daca, na jedan put po6e im neki kraljevski danak nametati, pace poSalje u Hrvatsku svoga Sovjeka, koji ce taj danak pobirati. Kraljevski se poreznik nastanio u gradu Spljetu. Malo zatim po- salje ugarske cete u Dalmaciju, da toboze brani primorske gradove od navala mletackih. Spljecani bi§e prisiljeni, da izprazne jednu kulu na iztocinoj strani svoga grada, i u tu kulu smjesti se sada kraljevski vojvoda sa svojim cetama. No jo§ vece nasilje ucini Ko- loman god. 1112. U Spljetu naime umrije nadbiskup Krescencije, pak se radilo o izboru novoga prvostolnika. Po staroj pravici zapadalo sada pravo svecenstvu i puku spljetskomu, da si bira duhovnoga pastira, kojega ce kralj samo potvrditi. AH Koloman umijesa svoje prste, pak si stvori u Spljetu jaku stranku od gradjana, koja poce raditi o tom, da se izabere za biskupa covjek prijazan i odan Kolomanu. I tako se zgodi, da je najvise vikom i bukom ovih ugarskih privrzenika izabran za nadbiskupa neki Manase, bivsi prije na dvoru Kolomanovu, a osobiti Ijubimac njegov. Ovako dodje prvi Ugrin na nad- biskupsku stolicu u Spljetu. Posto ga je papa potvrdio, zalazio bi cesto u Ugarsku na kraljev dvor i tamo bi nesto snovao. Ali djelo mu jos ne izadje na vidjelo, jer u to umrije Koloman god. 1114. naglom smrti. Mletcani vjerovahu, da ga je stigla Bozja kazna, sto je pogazio rijec i vjeru njima zadatu. Ugarskom, Hrvatskom i Dalmacijom zavlada sada Stjepan III. (II.), nedorasli sin Kolomanov. Nesta&no to dijete zlo bi odgojeno, i kad odraste, bijase gotovo straSilo. Vec za rana vikao zapovijedati, postade lakomisljen, raspuSten, strastven a i okrutan. Sve ga se bojalo kao zive vatre; majke plasile plaCnu djecu samim imenom njegovim. Kako je bio okrutne cudi, kaznio bi svoje protivnike tako, da bi im dao kapati goruce baklje na najnjeznije udove tijela. Na posljedku obuze toga mahnitoga kralja gotovo ludilo, u kom i umre (1131.) u tridesetoj godini svoga zivota. Vec prvih godina Stjepanova vladanja pozurise se njegovi skrbnici, da rade u zator slobo§tina Hrvatske i Dalmacije, koje bijase Koloman tolikim kletvama utvrdio. Pomagali su ih neki suvi§e revni privrzenici ugarskoga dvora u nasoj domovini. A svima je bio na 6elu nadbiskup spljetski Manase, koji je neprekidno tajno surovao sa Stjepa- novim skrbnicima. Zapovjednik ili vojvoda ugarske posade u gradu Spljetu stanovao je u nekoj kuli na iztoinoj strani grada, a imao je dosta veliku posadu. Ovomu vojvodi, budi da su ga iz Ugarske putili, budi da je na svoju ruku radio, mune na jednom u glavu 6udna misao, da nasuprot svim svetim ugovorima silom zauzme citavi Spljet i da ga oplijeni. Posavjetova se za to sa svojim Castnicima, a ovi mu rekoSe, da se to ne bi inade moglo zgodno izvesti, nego kad bi se sporazumjeli s nadbiskupom Manasom. Pozovu dakle i njega na dogovor. On dodje i pristane na urotu, pace sam razlozi iitavu osnovu, kako da se naum izvede. Za koji dan posvetit ce se novo sagradjena
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/154
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice