Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/153

Jednako nesrecno vojevaSe sam Koloman pod gradom Zadrom. StajaSe pred njim vec dvije godine, ali mu se on ne predade. Napokon ne moguci ga silom dobiti, po- kusa jos jednom milom. Vrli nadbiskup Krescencije i biskup trogiski Ivan bijahu mu posrednici. »Ako se kraljevoj milosti pokorite«, poru6ivao kralj Zadranima, »primit cu vas i va§ grad za prve u mojem kraljestvu, jer volim imati dragovoljne prijatelje, nego prisiljene podanike«. I zaista najprije Zadrani, a za njima i Rabljani poceSe se poga- djati s kraljem. Koloman sazove na polju pred Zadrom veliku skupStinu latinskih zitelja i svecenika, i tu se pode razpravljati, uz koje ce ga pogodbe priznati za kralja Dalma- cije. Na skupstini Lilo je i hrvatskih velikasa i zupana, a i ugarskih velikaSa i citavo 6islo biskupa, kao ostrogonski nadbiskup Lovrinac, vacki biskup Marcelo, peSuvski biskup Simon, kolocki biskup Fulberto, i drugi. Krescencije i biskup trogirski Ivan, koji su u ime Dalmacije ugovarali s kraljem, htjeli su biti sigurni, da ce Koloman i njegovi nasljednici Stovati i cuvati kroz sva vremena stare sloboStine dalmatinskih gra- dova, pak su zato zahtijevali, da se pogodba sastavi u nazocnosti brojnih svjedoka. Kralj morade na sve povlasti Dalmacije prisegom priseci, a jednako udiniSe i nazocni ugarski velikaSi: biskupi, zupani, pace i satnici. Ali ni to ne bi jos dosta. Kralj dade na uspo- menu te svoje pogodbe naciniti tri zlatna kriza, te ih dade u zalog trima biskupima Dalmacije i Hrvatske: jedan biskupu zadarskomu, drugi biskupu rabskomu, a treci prvo- stolniku citave Dalmacije i Hrvatske. Tek sada otvorise se Kolomanu vrata grada Zadra, te bi svecano primljen, kao pred dvije godine u Spljetu. Sad je Koloman bio kralj Dalmacije ne samo po imenu, nego i 6inom. A i ziteiji dalmatinskih gradova bili su srecni, sto su iza visegodisnjih borba docekali mirnije dane. Oni su slavili Sas, kad je »s Bozjom milosti po Kolomanu vracen mir i poredak na kopnu i na moru«, te je sada svaki opet mogao ici za svojim poslom. Godina 1105., kad je Koloman prvi put u slavlju uljegao u grad Zadar, duboko se je usjekla u pamet tamosnjim ziteljima. Sam Ko- loman dade na opatickoj crkvi sv. Marije podici nov zvonik, posto se je stari valjda za podsade srusio, te dade na zvoniku uklesati ove rije(^i: » Godine od upu- cenja gOi>podina na§ega Isusa Krista 1105. Iza pobjede i mira, i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trosku podici Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski«. Kad je malo zatim umrla opatica Veke- nega, posljednja od zenskoga roda kralja Petra KreSi- mira, uklesase joj na grobnici, da je umrla god. 1111., to jest »pete godine kraljevanja Kolomanova* u Hrvatskoj i Dalmaciji. (Vidi grobni spomenik na strani 133.) Koloman bija§e sada kralj Dalmacije. No sta ce na to Mletci i njihov duzd, koji se smatrase jedinim gospodarom latinske Dalmacije? Mlet^ani ne uiinise nista, posto bijahu zabavljeni na dalekom iztoku, ali zato smatrahu Kolomana vjerolomnikom, jer bijase pogazio ugovor od god. 1101., gdje no priznade pravo Mletaka na Dalmaciju Koloman medjutim slabo je mario, sta Mlet- 6ani o njem misle, vec je nastojao, da svakako ugodi svojim novim podanicima. Upravo za to potvrdi svakom latinskomu gradu posebice njegove povlastice i stare pravice, te izdade svakomu ovakovo po prilici slobodno pismo: »Ja Koloman, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, prisizem na sveti kriz, da cu Vama, mojim vjernim gradjanima (spljetskim, trogirskim, zadarskim) duvati tvrdi mir. Ne cete pladati dace ni meni, niti momu sinu, niti mojim nasljednicima. Biskupa i nadeinika, koga svecenstvo i puk izaberu,