Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/152

s njima s dobra nagoditi, ako mu se sami mirno pokore. Sada se sabrase u skupstinu, gdje ce vijecati, sta da cine. Na posljedku poslaSe svoga nadbiskupa, da ugovara s kraljem. U Spljetu ne bijase vi§e na zivotu nadbiskupa Lovrinca. On je umro jo§ godine 1097., po§to je upravljao do detrdeset godina crkvom hrvatsko-dalmatinskom, i sluzio tri kralja: Petra Kresimira, Zvonimira i Stjepana II. Njega naslijedi papom imenovani Krescencije, rodom Rimljanin, 6ovjek izvrstan i naresen svakom dobrotom. Ovaj dakle podje u ime Spljecana u tabor Kolomanov. Kralj ga primi prijazno, privoli na sve nje- gove zelje i sklopi mir. Bise popisane sve pogodbe i pravice grada Spljeta, te kralj Koloman sa svojim velmozama prisegne, da de ih vjerno drzati i cuvati. Sutradan opet poloziSe Spljecani zakletvu vjernosti, da ce u sve vijeke biti vjerni Kolomanu i njegovim zakonitim nasljednicima. Na to udje kralj sveCano u grad, te bi lijepo primljen od sve- censtva i puka, na sto iznovice potvrdi sve povlastice gradjana i obilato nadari nad- biskupa Krescencija. Od Spljeta krene Koloman dalje prema gradu Trogiru. Ondje je biskupovao glasoviti Ivan, koji je bio biskup jo§ od kralja Petra Kresimira. I pred Trogirom dodje gotovo do krvi, ali na posljedku posredova biskup Ivan, koji bi poslije progla.sen svetcem. Pri6a se, da je kralja sklonila na pomirenje 5udna nocna prikaza. BijaSe naime vec odlucio, da ce upaliti grad, jer mu se s dobra ne htjede predati; no u to da je nocu, kad je u svojoj pala6i izvan grada spavao, usao u njegovu loznicu biskup Ivan straSna lica, da ga je pograbio i poceo vuci za kose, a napokon da ga je i Ijuto iz- sibao. Kad ga je biskup iz saka pustio, a Koloman se iz sna prenuo, nije vise vidio biskupa, ali je osjecao bol i vidio na svome tijelu mastnice od siba. Upravo s toga pre- pade se silno Koloman, pak se radostno pogodi s Trogiranima, dim mu je samo biskup Ivan ponudio ruku pomirnicu. Sad se Koloman spremi, da zauzme jos i Zadar i gradove na otocima. Otoci Krk i Osor namah mu se'pokorise, ali zato mu tim vise jada zadavase grad Zadar, a uza nj i grad Rab na otoku istoga imena. Ondje je latinsko ziteljstvo bilo najbrojnije, ti su se gradovi takodjer i za kraljeva hrvatske krvi najradije otimali zakrilju hrvatskoga kralja. Koloman izgubi pune dvije godine (1103. — 1105.), dok mu se pokorise. Osobito Rab odolijevase uztrajno, sticen svojim polozajem na moru. Koloman morade dva put odpremiti svoje brodovlje, da ga svlada. Prvi put posalje svoga bana Ugrina (mozda od plemena Kukara) s jakom vojskom i brodovljem. Taj dodje iznebuha do otoka, izkrca se na njem i oplijeni ga. Zastrasivsi tako zitelje, vrati se na brodove i izdekivase, §ta ce Rabljani raditi. U njega bijase trinaest brodova. No zitelji grada Raba ne predadose se, vec se utekoSe svomu za§titniku sv. Kristoforu, pak opremivsi tri dvoveslice navalise na bana Ugrina. Ugrin bijaSe bolji vojnik nego vojvoda, pak nije dekao, dok mu se neprijateljski brodovi prikuce, vec je namah na podetku bitke bacao na dusmane svu svoju zairu kamenja i strjelica, a to je sve popadalo u more, posto su neprijatelji jos suvise udaljeni bili. Oni pak navalise na nj tek onda, kad je ostao goloruk. U prvi kraj zarobise mu jednu ladju; ostalo mu brodovlje razbi§e, a na to dune ostra bura, koja mu brodove po morskoj pu6ini porazbaca i unisti. Tuzni udes bana Ugrina razjari Kolomana, te odluci drugo brodovlje poslati na Rabljane. Vodit ce ga vojvoda Sergije. On pokupi lijepo cislo brodova od Senjana, Cresana i Krdana, te se izkrca kod sv. Petra na Rabu Namah po6e po otoku harati polja i lugove. Rabljani se uvjeri§e, da mu se ne mogu oprijeti na otvorenom polju; pak zato jedni osta§e u gradu, da ga brane, a drugi se ukrcaSe u ona tri broda. Sergije ostavi svoje brodove bez velike straze, i trpaSe u njih samo plijen, sto bi ga na kopnu oteo. No u to podje Rabljanima za rukom, te mu zapaliSe brodove, a on bi na to s ditavom vojskom svojom zasuznjen.