obrazovanost, kojom se je znatno odlikovalo od svjetovnjaka. Svecenici ne bijahu samo uCitelji puka u crkvi, nego i malenih u skoli; oni su bili u ono doba jedini gojitelji znanosti i umjetnosti. Crkva u Hrvatskoj imala je vec tada golem imetak, tako da su pojedine biskupije imale po citave zupe. Crkveni imetak bio je pod zastitom i crkvenih i svjetovnih zakona, osim toga je crkva po kraljevskoj milosti uzivala svakojake po- laksice od obcih drzavnih tereta. Svecenicima placala se je desetina. Vec knez Trpimir kaze god 852., da je njegov predSastnik po6eo davati crkvi dcsetinu, a Zvonimir obvezao se je god. 1076. papi, da ce se brinuti za prvijence, desetinu i druge dohodke crkvene. Da li je u ono vrijeme bilo u Hrvatskoj sljedbenika grcko-iztocnih .? O privrzeni- cima grcko-iztodne crkve ill opet rimske ne moze za ono doba biti pravo govora. Opreka medju obima crkvama bila je tada jos posve neznatna, a mnogi pojavi u hrvatsko-dalmatinskoj crkvi pokazuju, da se u nas nije jos tada pravila razlika izmedju zapadhoga i iztocnoga obreda, Tako je primjerice oko god. 1050. nadbiskup spljetski Dobrila, da bi se opravdao, što je imao ženu i djecu, izjavio, da živi u braku zakonito
ZBORNIK CRKVENIH POPJEVAKA SA STARINSKIM KAJDAMA (NEUMAMA),
KAKO SU SE PISALE DO XI. STOLJECA.
Zbornik se čuva u franjevačkom samostanu u Šibeniku.
»po obiSaju iztocne crkve*. Kad su nadalje na spljetskom saboru god. 1059 60. /abra- nili slavensku liturgiju i slavenski jezik u crkvi, dodali su namah, da se sluzba Bozja smije obavljati samo u »latinskom i grdkom jeziku*. Iz pisma pape Aleksandra II. od god 1067. razabiramo napokon, da je u rimokatoliSkoj nadbiskupiji Barskoj bilo samo- stana i latinskih i grCkih ili slavenskih (t. j. reda sv. Vasilija), i da je sve nadzirao metropolita dukljansko-barski. U Hrvatskoj i Dalmaciji bilo je za narodne dinastije ne samo svjetovnih svecenika, nego i mnogo redovnika. Svi samostani muzki i zenski, koji su bili latinskoga obreda,
