Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/144

Kraljima hrvatskim XI. stoljeca pripadala su sva vladarska prava, koja su po- tekla iz pojma krscansko-evropskoga vladaoca. Kako je poznato, prava te vrsti jesu tako zvana obca prava vladalaCka, kao ^to su pravo zakonodavstva, pravo vrhovne uprave po drzavnim zakonima i narodnim obicajima, onda odanle izticuce pravo ovrSbe, da naime kazni zlikovce, a dijeli nagrade i milosti vrijednim i zasluznim licima. Naravno je, da hrvatski kralji nijesu vrsili svoje vlasti skroz neograniceno, nego uz sudjelovanje naroda, narocito pak uz pripomoc kraljevskoga vijeca i narodne skupstine (shod, sabor) Dohodci kraljevske blagajne (regalis fiscus) bili su redoviti i izvanredni. Medju redovite ubrajali su se prihodi od kraljevskih zemalja (terrae regales). (J samoj Bijeloj Hrvatskoj pribrajala se kraljevskim zemljama citava zupa Cetina, zatim kotar Bosiljinski, Sminski, Mosorski, Rasohatica i Rogovo kod Belgrada, Jasenica i Drazani u Sidrazkoj zupi, nadalje neki gradovi (castra) kao Radosic, Labin, i sela kao Srinjine, Osik, Stolac, Jelfiani, napokon i neki otoci, kao Maon blizu Paga i Zirje (Zuri) kod Sibenika. Nema sumnje, da su kralji i u ostalim oblastima imali svojih kraljevskih zemalja. Kralj je na- dalje pobirao i porez (tributum) od svojih podanika. Taj se je porez placao od zemalja, i to budi u gotovu novcu budi u naravi. Kralj je mogao oprostiti od poreza ne samo pojedine Ijude, nego i citava plemena i druzine. Vrelo kraljevim prihodima bili su jo§ i darovi (honorificentia), koje su u nekim prigodama drzjvljani prikazivali svojim vladarima u znak svoje odanosti. Ti su se darovi davali izprvice dobrovoljno, no poslije promet- nuli su se u duznost. Ako bi kralj koga oprostio od placanja poreza, ne bi ga zato oslobodio od darivanja. U kraljevsku blagajnu placale su se jos i globe (mulctae), koje su bile nametnute onima, koji nijesu vrsili kraljevske volje ili odredbe. Globe iznosile su koji put i po 100 libara zlata. Napokon spadase medju duznosti podanika i to, da prime i ugoste kralja s njegovim dvorom, kad bi se putujuci k njima svratio. Takovi pohodi (descensus), koji se danas smatraju za milost, bili su nekad vrlo tegotni, te su ih podanici nastojali ili sasvim ukinuti ili bar ograniciti. Tako je jednom kralj Petar Kresimir Veliki putujuci po Bijeloj Hrvatskoj zajedno sa svojom suprugom i citavom pratnjom odsio kod sokolara Aprica. Taj je kralja docekao sjajnom vecerom, a po- slije stao darivati kralja i njegove Ijude pocastnim darovima. Kralju je dao najboljega inomka s najboljim konjem, kraljici najbolju sluzavku, kraljevu stitonosi stit s kopljem, a drugima razlicite druge darove. Hrvatski knezovi i kraljevi nijesu dugo imali sta^ne, odredjene prijestolnice, nego su obilazili zemljom i gotovo u svakom vecem mjestu imali svoja svratista, gdje bi stanovali, kad bi za drzavnim poslom onamo dosli. Takav dvor i svrati§te (coenaculum) imali su u Ninu, Kninu, Sibeniku, Spljetu i t. d. Tek na koncu XI. stoljeca poceli su grad Belgrad (Belogradon, Alba civitas) smatrati kraljevskim gradom (urbs regia), po svoj prilici zato, §to su se u njem neki kralji krunili. Skupimo li sve u jedno, sto smo doslije kazali o uredjenju hrvatske drzave, to nam se u XI. stoljecu prikazuje, ova slika: Na celu citavomu kraljevstvu stoji kralj kao glavar drzave; on je okruzen brojnim dvorom, te dvorski dastnici dvore njega i njegovu porodicu. Kralju su podlozni bani, koji su njegovi namjestnici u pojedinim oblastima (banovinama); najznamenitiji ban je bijelo-hrvatski. Banima se pokoravaju zupani, oni su glavari zupa, kojih ima u jednoj oblasti vise, a u drugoj manje. Zupaiiima napokon podlozni su podzupani i satnici, kao i drugi nizi castnici, kojih imena ne poznamo. Vec bi spomenuto, da su se hrvatski vladari zvali takodjer kralji Dalmacije, i da je romanska Dalmacija pripadala hrvatskoj državi, narocito od polovice XL stoljeca. U Dalmaciji, koja je sastojala tek od nekoliko gradova u primorju i na otocima, nijesu bani ni zupani vrSili nikakve vlasti. Dalmatinski gradovi bili su slobodne obćine, municipija ili »civitates«, kako se sami zovu. Medju romansko-dalmatinske »civitates«