Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/142

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

i gradova; citavo preostalo zemljiste provincije Dalmacije bijahu zapremili Hrvati, te ga prozvali Hrvatskom. Romanska Dalmacija sastojala je tada od gradova Zadra, Trogira, Spljeta, Dubrovnika i Kotora u primorju, a od gradova Krka, Osora i Raba na otocima. Pociev od hrvatske provale pak do byzantskoga cara Vasilija I. u IX. stoljecu prizna- vala je romanska Dalmacija kao i prije vrhovnu vlast iztocno-rimskih careva, te se je pokoravala u gradjanskim i vojnickim poslovima carskomu namjestniku, koji se je zvao »prokonzul ili strateg* (kadkada i dux, praefectus, catapanus), a stolovao je redovito u gradu Zadru. Mnogi od tih dalmatinskih stratega bili su odlikovani i cascu »proto- spathara«. Gradovi odavali su svoju zavisnost od byzantskoga carstva time, §to su cara pomagali u ratovima brodovljem i vojskom, i sto su mu placali neki godisnji danak; inace bili su sasvim samosvojni, te su imali svoju vlastitu municipalnu upravu, kao i Mletci. Car Vasilije I. promijenio je te odnose god. 878. — 879. tako, da je romanska Dalmacija morala dio dosadanjega danka placati knezovima Bijele Hrvatske, i to Spljet 200 dukata, Zadar 110, Trogir, Krk, Osor i Rab po 100 dukata na godinu, a uz gotov novae i odredjenu mjeru vina i drugoga priroda. Odsad nastojahu hrvatski vladari, da romansku Dalmaciju pridruze svojoj drzavi. To podje za rukom kralju Tomislavu, koji se prvi zove kraljem Dalmatinaca. Poslije njega odmetala se je Dalmacija vise puta od hrvatske drzave, ali za Petra KreSimira Velikoga (1058.) pridruzena bi joj konacno, te se je odsad vazda smatrala bitnim dijelom njezinim. Pojedinim gradovima ostala je doduse podpuna municipalna uprava, pace vlast lirvatskoga bana nije u njima vrijedila; ali zato su gradovi hrvatskomu i dalmatinskomu kralju placali danak i primali od njega potvrdu svojih zakljucaka i izbora (naroCito ob- cinskih nacelnika ili priora). Pace i u sudbenim stvarima bio je kralj posljednja oblast. Ustroj hrvatske drzave. Osnova svemu javnomu zivotu u Hrvata kao i ostalih Slavena je zadruga (u staro vrijeme kuca ili hiza, latinski domus). Zadruga je skup svih blizih i daljih rodjaka jednoga roda, koji imadu zajednicki imetak i zajed- nickoga glavara, obicno najstarijega clana citavoga roda. Zajednicki imetak zadruge zove se bast in a ili djedina, a glavar zadruge zove se starjeSina. On upravlja zadrugom i njezinim imetkom, rijesava pravde izmedju zadrugara, a u pogansko doba prinosi i zrtve bogovima. Nadalje se brine za potrebe kako citave zadruge, tako poje- dinili clanova njezinih. Mjesto, gdje se je zadruga naselila, zove se mnogo puta po samoj zadruzi (patronimicka imena); no mnoga mjesta prozvana su i po zemljistu, po vodama, rastlinama, a i po svojstvima i zanimanju zitelja. Kad se zadruga suvise umnozi, jedna se loza odijeli od nje i osnuje novu zadrugu. Vi§e ili mnogo zadruga cine pleme (lat. generatio, genus), a zemlja, na kojoj pleme prebiva, zove se zupa. U starim spomencima spominju se za zupu ovi nazivi:

  • (ou-av'!a, jupa, juppania, provincia, regio, napokon i comitatus na koncu XI. stoljeca.

Sta se tice imena zupa, uzeta su vise od polozaja zupa uz rijeke, more, gore, polja, Sume ili od glavnoga grada, nego od plemena, koje je u njoj stanovalo. Prvo potvrdjuju imena hrvatskih zupa: cetinske, gatacke (gadske), krbavske, li6ke, primorske, gorske, za- gorske, podgorske, lucke, poljicke, zastoborske, zatinske, toplicke, humske, sanske, a drugo imena zupa: kninske, ninske, kliske, bribirske, i t. d. Zitelji zupe prebivali su sto u gradu, §to u selima zupe. Grad (lat. castrum, castellum) bio je nasipom ili zidinama ogradjen i utvrdjen, ali nije bio prostran; on je bio sijelo zupana i branik citave zupe. Pred gradom ili ispod njega bilo je podgradje (suburbium), gdje su bili stanovi ostalih zitelja, a na prostoru izmedju grada i predgradja skupljao se je narod na trg, svetkovine, sudove i zborove. Naokolo grada bila su po citavoj zupi razasuta sela (ves, latinski villa), u kojima su nastavale zadruge. Glavar zupe bio je zupan (iupanus, zupanus, na koncu XI. stoljedu vec i comes). Župan je bio vrhovni vojvoda župne i plemenske vojske, kao i branilac župe u vrijeme