vazda od Hrvata razlikovali i narodnost svoju odrzali. Prema tomu nalazimo u potonje doba na tlu hrvatskih zemaija dvije glavne narodnosti: Romane ili Latine, koji su doduse bili potisnuti iz zagorskih krajeva ali su u primorju kao cjelina bili na okupu, i Hrvate, koji su pretezno nastavali zagorske zupe i kotare, ali ih je bilo i u primorju i na otocima.
Zapremivši Hrvati pokrajine Dalmaciju i Panoniju nijesu stvorili u njima namah Jedinstvenu drzavu, vec su prema prirodnim pnlikama svoje nove domovine i prema svojim plemenskim osebinama osnovali vise oblasti, koje su bile jedna od druge vi§e ili manje nezavisne. Oblasti te bijahu: uz Jadransko more Duklja (Zeta), Travunja, Zahumlje, Neretva, Bijela Hrvatska i Liburnija, a u nutarnjoj zemlji S 1 o- vinska zemlja (Slavonija) i Sri jam (Sirmium). Od svih tih oblasti bijase upravo najznamenitija Bijela Hrvatska (Bijeli Hrvati) izmedju rijeka Zrmanje i Cetine, posto je i po proslosti i po polpzaju svojem bila najzgodnija, da iz nje potece drzavni zivot u Hrvata. Ona najdalje prodire u more, primorje joj je dobro razvedeno, a uz obale nje- zine nize se lijepo 6isIo kopnenih otoka. Vec za Rimljana izticala se je ona, po§to se u njoj razviSe municipija i kolonije rimske: Jadera (Zadar), Tragurion (Trogir), a naro- 6ito Sal on a (Solin). Tako vidimo, da vladari te oblasti vec od najstarijega doba nastoje o tom, da skupe oko nje sve susjedne oblasti. Jo§ na koncu VIII. stoljeca poSlo im je za rukom pokoriti Liburniju izmedju Zrmanje i Rase, te su od te oblasti stvorili prvu hrvatsku banovinu. Iza toga stadoSe dalje posezati pak nastojati, da pridruze svojoj vlasti Slovinsku zemlju, Bosnu i Neretvu. Čim bi koju oblast pokorili, namah bi ju pretvorili u banovinu i dali joj bana za glavara.
No kroz čitavo IX. stoljeće nije nastojanje bijelo-hrvatskih vladara pravo napredovalo; nešto zato, što su se i sami bijelo-hrvatski knezovi morali otimati sad byzantskim a sad franacko-rimskim carevima, a nešto i zato, što su se vladari tih susjednih oblasti zivo opirali teznjama njihovim. Tek u prvoj Setvrti X. stoljeca, kad je istoCno carstvo za rata s Bugarima bilo na rubu propasti, i kad je njemadko-rimsko carstvo Ijuto stradalo za vlade nejakoga djeteta, poslo je bijelo-hrvatskomu knezu Tomislavu za rukom, te je teznje svojih predaka ostvario. On je gotovo sve hrvatske oblasti sjedinio i stvorio hrvatsku drzavu, pak se onda okrunio za kralja i uzvisio tako Hrvatsku na kraljevinu (925.).
Hrvatska država, kako ju je stvorio prvi kralj Tomislav, nije dugo obstojala u prvobitnom obsegu. Vec u polovici X. stoljeca odkinuSe se od nje primorske oblasti od Neretve do Bojane, pak se pridruziSe Srbima, a u polovici XI. stoljeca stvori se od njih zasebna drzava, poznata pod imenom Crvena Hrvatska, koja je izprva vladala srbskim oblastima, ali je poslije u XII. stoljecu spala pod srbsku drzavu, pak se za sve vijeke otudjila Bijeloj Hrvatskoj.
Vec od kralja Drzislava (1000.) kraljevina Hrvatska ne dopire na jugu dalje od rijeke Neretve i Duvanjskoga polja. U polovici XI. stoljeca, naroCito za kralja Petra Kresimira Velikoga hrvatska kraljevina obuhvata prostoriju od lOOOQmiija ili SSOQmy- riametara. Granice su joj po prilici ove: na sjeveru Drava i Dunav do utoka Vuke, na iztoku crta od utoka Vuke u Dunav do utoka Usore, rijeka Usora, gornji Vrbas i Du- vanjsko polje, na jugu rijeka Neretva, na zapadu Jadransko more, Istra, Kranjska i voj- vodina Karintija. Dijelila se je pak na dvije banovine: na hrvatsku (bijelo-hrvatsku) i na slovinsku (Slavoniju), koje je razstavljala planina Gvozd (Alpes ferreae, danas Velika i Mala Kapela). Nekadanja oblast Neretva izmedju istoimene rijeke i Cetine stala se tada nazivati Krajina (Craina, Maroniae ducatus). Hrvatskoj drzavi pripadala je počev od X. stoljeća obično (dakako ne uvijek) i romanska Dalmacija (thema Dalmatia). Ta romanska Dalmacija nije nego ostatak stare rimske pokrajine Dalmacije i obuhvata zemljište (kotare) nekih rimskih municipija
