Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/136

uzvisila Petra Svacica na kraljevsku cast, Ladislav vladaSe iza smrti brata Bele (1077.) Ugarskom srecno i mocno. U pape bija§e izradio, da je rimska stolica prvovjenCanoga kralja ugarskoga Stjepana i sina mu Emerika proglasila svetcima, a na to utvrdi u svojoj kraljevini krscansku vjeru i zapadnu prosvjetu. Godine 1086. srecno suzbi Po- lovce (Plavce) ili Kumane, koji bijahu provalili u Ugarsku, a god. 1087. cutio se je take jak, da je njemackim knezovima nudio svoju vojenu pomoc. Sada se spremase, da podje na poziv jedne stranke u Hrvatsku. On nije isao, da Hrvatsku osvoji kao neprijatelj, nego je, kako ugarski Ijetopisac tvrdi, trazio samo svoje pravo, >j er je njemu po vladalaCkoj pravdi pripadala (hrvatska) bastina, poSto mu je kralj Zvo- nimir bio u prvom stupnju svojte, a nije za sobom ostavio bastinika** Ovako misled prijedje Ladislav god. 1091. negdje blizu Vaske rijeku Dravu i pro- vali u banovinu slovinsku, te udari putem prema jugozapadu, prema staromu gradu Sisku. Kako je bas taj dio Hrvatske najvise ravan, nije se narod mnogo odupirao. La- dislav redom zauze tamosnje zupe slovinske s mjestima Dubravom i Cazmom, i dopre do utvrdjenoga grada Siska. Tu je bilo po svoj prilici borbe sa slovinskim banom, te je napokon i Sisak dopanuo ruku Ladislavljevih. Mnogo teze bijaSe magjarskim konja- nicima na jugu Kupe i Save. Vec kod Gora nedaleko od danasnje Petrinje bilo je Ijutih okrsaja, u kojima pogibe Seledin, jedan od glavnih vojvoda magjarskih. Tako dopre Ladislav do Gvozda i htjede provaliti u bijelo-hrvatsku banovinu. Hrvati bijahu doduse i tu neslozni, te se je svako pleme branilo za sebe, ali visoke gore i tvrdi klanci ne dadoSe Ladislavu, da se protuce. Bilo mu je uzimati klanac za klancem, grad za gradom, te je tako slabo napredovao, da nije ni pravo u hrvatsku banovinu za§ao. U to mu stigose glasi, da su sjedinjeni Kumani i Pecenezi s iztoka provalili u Ugarsku, pak zato morade ostaviti Hrvatsku i pohitati kuci. Tamo odbije doduse Pecenege i Ku- mane, ali ne dodje vise da nastavi vojnu u Hrvatskoj. Ladislav zadovolji se onim, sto bijase zauzeo god. 1091., naime banovinom slo- vinskom izmedju Drave i Gvozda. Osvojenu zemlju ne pridruzi svojoj kraljevini Unga- riji, vec ju ostavi samosvojnu i dade joj za kralja svoga sinovca Alma, sina Belina. Tako se hrvatska drzava razdvoji: sjevernom kraljevinom upravljao je ugarski kraljevic Almo, a juznom s glavnim gradom Kninom vladao Petar Svacic. Almo ostade u svojoj novoj kraljevini do cetiri godine. On i stric njegov nastojahu u to svima silama, kako bi u zauzetoj zemlji sto bolje utvrdili svoju vlast i tako ju sasvim odvratili od ostale Hr- vatske. Najzgodnije cinilo im se, da bi podigli zasebnu biskupiju u Slovinskoj zemlji; ova pak nova biskupija da ne bude podlozna hrvatskomu biskupu u Kninu ni spljet- skomu prvostolniku, nego poglavici biskupa u Ugarskoj. Negdje god. 1093. dozvaSe Ceha Duha i ucinise ga prvim biskupom slovinskim. Stolica novoga biskupa ne ce biti banski grad Sisak, po§to je valjda bio razvaljen, nego grad Zagreb nedaleko od Save, a na obronku zelene gore. Grad se Zagreb nije spominjao za prija§njih stoljeca gotovo nimalo, tek jednom napo- minje se mimogredce ime njegovo. U ono doba izgledao je grad po prilici ovako: Na brijegu iznad potoka MedveScaka, tamo gdje je danas gornji grad, stajala je velika i 6vrsta zgrada s kulama. Bio je to zupni grad neke slovinske zupe, kojoj ne znamo za ime. Po ovom zupnom gradu dobio je i sam brijeg ime Gradec. Izpod grada bilo je u gorskoj dolini ovece mjesto s mnogo kuca i seli§ta, a samo je mjesto bilo ogradjeno nasipom. PoSto se je u starom jeziku zvao nasip = greb, prozvano bi mjesto Zagreb, t. j. mjesto iza nasipa. U ovom dakle Zagrebu nastani se novi slovinski biskup Duh, te pote graditi stolnu crkvu i dvore, u kojima ce prebivati. Da bi pak novi biskup imao i dohodaka prema svojoj 6asti, pokloni mu kralj Ladislav velike posjede Cazmu i Dubravu sa svima zemljama, §umama i kmetovima. Ovako postade slabo dosad poznati Zagreb sijelom biskupije, te se za kratko vrijeme podiže nad sve druge gradove Slovinske zemlje.