primjerom povedoše se i velikaši kraljevstva, i tako se svrši solinski sabor obćim izmirenjem. Zvonimir nadari ovom prilikom takodjer neke od svojih pristasa obilatim da- rovima. Prvostolniku spljetskomu Lovrincu, koji je mozda najvise doprinesao, da ga je zapalo hrvatsko prijestolje, potvrdi darovnice, koje su nekad spljetskoj nadbiskupiji po- dijelili blage uspomene knezovi Trpimir i Mutimir.
Čudna su čuvstva obuzela negdje Dimitriju Zvonimira, kad je krunitbeno slavlje utihnulo i sabor se razisao, a on se opet desio sam u kolu porodice svoje i vjernih svojih. Vidio je, kako mu se je izpunila davna zelja, kako sjedi na prijestolju hrvatskom! Zemlja mu je bila uredjena, mir i red vladase svagdje, a obce pomirenje na saboru so- linskom ukrijepilo ga, da ce ta sloga i dalje trajati. Mozda ga je jedino ponesto smetalo, sto se je poradi hrvatskoga prijestolja proglasio gotovo podanikom rimskoga pape Gre- gorija VII., te mu prisegao vje5nu vjeru i odanost. Ali i s toga mogao se je lako umiriti, kad je svratio pogled na druge evropske drzave, narocito na mocnu nekad i veliku drzavu njemacku. Upravo u onaj 6as, kad je hrvatski narod pod stijegom i zakriljem rimskoga pape birao i krunio Zvonimira svojim kraljem, dogadjahu se u Njemackoj cudne stvari. Silni car i kralj njemaSki Henrik IV., koji nikako nije htio da pristane uz osnove pape Gre- gorija VII., pace mu se zivo opirao, stradase sada Ijuto. U kratko vrijeme naime umio je Gregorije naci sebi u Nijemaca toliko pristaSa, da se je u samoj Njemackoj digla velika stranka protiv kralja Henrika. Bijase polovicom listopada 1076 , upravo u vrijeme, kad se je slavilo krunisanje u Hrvatskoj. Veliko se cislo njemacke gospode sastalo na sabor u Tribuni, a pristase rimske stolice razpravljali sasvim ozbiljno, ne bi li svoga kralja Henrika IV. svrgli s prijestolja, i izabrali za kralja muza, odana rimskoj stolici. Zato su plemenita gospoda hrvatska, koja se sa krunisanja i solinskoga sabora povratise svojim kucama, mogla biti srecna i zadovoljna, sto je malena inace drzava hrvatska uz pripomoc rimskoga pape postala sada ravna vecim krscanskim drzavama. Zato ih i nije ni najmanje zaboljela glava, sto je novoga kralja hrvatskoga ovjencala ruka strana opata, jer su se male ne svi vladari onoga vijeka gotovo natjecali, da od pape dobe znakove kralj evske vlasti i casti. Englezki i danski kralj upravo su se po- nosiU time, sto su bili pod »okriljem sv. Petra« i papinske stolice, a i Boleslav Smjeli, kralj poljski, ponosio se, §to je primio krunu od Gregorija VII. Ca i veliki knez ruski Izjaslav, koji stolova§e u Kijevu gradu, upravo se trsio, da mu papa bude prijatelj i zastitnik! Dimitrija Zvonimir poklonio se Bozjemu namjestniku na zemlji, a tim je izaslo kraljevstvo hrvatsko na glas medju krscanskim pucima i drzavama. A Zvonimir ostao je vjeran svojoj zakletvi, dokle god je zivio njegov zakrilnik Gregorije VII. Zvonimir pomagao je papu i s oruzjem u ruci, kad je ovaj Ijutu borbu zapodjeo s njemackim kraljem Henrikom IV. Zato je papa svakom prigodom priskocio u pomoc svomu §ti- ceniku, kad bi mu god pogibija zaprijetila. Kad se je god. 1079. drznuo neki Veselin, da se digne na Zvonimira, eto namah pape, gdje prijeti goropadniku: »Veseline, ple- meniti viteze! Znaj, da ti se veoma 6udimo, sto se ti, koji si odavna obrekao vjeru sv. Petru i nama, sprema§ na onoga, koga je apostolska vlast postavila za kralja u Dal- maciji. S toga te opominjemo, i u ime sv. Petra zapovijedamo ti, da se vise ne usudis podici oruzje na ovoga kralja. Sto god uciniS njemu, znaj da si ucinio apostolskoj stolici. Ako misli§, da ima§ §ta proti njemu, valja ti u nas izprositi sud, te radije cekati na pravicu, nego svoje ruke oruzati na njega i tako uvrijediti apostolsku stolicu. Ako se ne pokajeS za svoju drzost, nego se usudi§ raditi prikorno proti nasoj zapovijedi, tada znaj nesumljivo, da cemo mai bl. Petra izvuci na tvoju drzost, te njime, ako se ne opametiS, kazniti preuzetnost tvoju i svih onih, koji te budu u tom pomagali. Budes li pak po razboru poslu§ao, kako se pristoji krScaninu, tad 6eh kao pokoran sin steci milost bl. Petra i blagoslov apostolske stolice.«
