(duvanjske, makarske i rastočke) biše pridruženi hrvatskoj državi i veliki otoci Brač, Hvar i Vis, a valjda i Korčula. Petar Krešimir namjesti u osvojenim zupama i na oto- cima najpouzdanije svoje zupane, a Cini se, da je tom prilikom onamo naselio i pleme Kacica, koje se je poslije upravo ondje proslavilo. Od makarske zupe postala je morska zupa, te se vec malo zatim spominje morski zupan Rusin, po svoj prilici od plemena Kadica. Odkako je Petar Kresimir pridruzio hrvatskomu kraljevstvu nekadanju Neretvu, podigla se je upravo silno hrvatska mornarica. Broj brodova i mornara povecao se znatno, a Hrvati se opet dobavili stare premoci na Jadranskom moru. Mletcani nijesu sad ni snivali, da bi se mogli prikuCiti hrvatskim obalama, vec su bili srecni, §to ih nijesu uznemirivali hrvatski mornari.
Godine 1069., pošto bi Neretva pridružena hrvatskoj zemlji, sazvao je opet Petar Kresimir mali sabor ili vijece najuglednijih hrvatskih velmoza. Saborovalo se u kra- Ijevskom dvoru u Ninu. Tom prigodom napisao je hrvatski biskup Anastasije, kancelar kraljevskoga dvora, u ime kralja Petra Kre§imira ovu povelju: >Ja Kresimir, upravljajuci Bozjom miloscu Hrvatskom i Dalmacijom, i kraljujuci iza djeda svoga blazene uspo- mene kralja Kresimira i oca svoga kralja Stjepana, — koji oba srecno podivaju u Kliskom polju — stolovao sam u svom svrati§tu (dvoru) u Ninu, te sam zajedno s pri- sutnim zupanima, knezovima ibanovima, a i kapelanima moga kraljevskoga dvora poceo razmisljati, kako bi svemoguci Bog ocuvao podijeljeno mi vladanje moga nasljednoga kraljevstva i podijelio dusama mojih predja i pred§astnika vje^ni pokoj. I pronadjoh, da od djela milosrdja nije Bogu nista povoljnije i naSega zemskoga dvora dostojnije, nego kad se posveceni stanovi svetaca i nebesnika snabdjevaju posjedima i dostojnim darovima. I posto je svemoguci Bog nase kraljevstvo na kopnu i po moru razprostranio, odlucismo i spremna srca ustanovismo, da demo samo- stan sv. mudenika Krsevana {u Zadru) pocastiti posjedima i zemljama. Nadjosmo takodjer u djelima predsastnika na§ih, preuzvisenih naime kraljeva (hrvatskih), da su i oni taj samostan darivali mnogim posjedima i zemljama; a mi, ne htijuci ni cime odstupiti od staze predja na§ih, dajemo i darivamo za spas du§e moje i svih mojih pokojnika tebi, blazeni Krsevane, i po tebi gospodinu Petru, vrijednomu opatu tvoga svetoga dvora, nas vlastiti (kraljevski) otok, koji se prostire u nasem dalmatinskom moru, a zove se Maon, kojemu se s iztocne strane stere otok, koji se u hrvatskom jeziku zove Vir. Ovaj otok (Maon) dakle neka posjeduje manastir sv. Krsevana u sve vijeke i neka ga nitko od umrlika u tome ne smeta, jer tako je odredila na§a dobra volja uz privolu i na molbe velmoza ditavoga kraljevstva na§ega. Da pak ova darovnica na§a bude trajna i vrijedna kroz sva vremena, potvrdjujemo ju i podpisujemo mi sami zajedno s naSim biskupima, i odredjujemo, da svaki dovjek, koji bi, ne spominjudi se Bozjega suda i preziruci nasu kraljevsku Cast, htio da otme ovaj otok redenomu samostanu bude krivac na posljednjem sudu; neka ga u vjecnosti stigne sudbina Heroda, Jude i Simone maga, neka bude proklet od Boga i njegovih apostola, od svih svetaca, a naro- cito od sv. Krsevana. Naredjujemo jos, da ovaki zlodinac plati naSemu dvoru, — bilo to za kojega od mojih nasljednika kralja, budi zupana ili bana — globu od sto libara zlata, i da bude u ditavom kraljevstvu nasem za uvijek nepoSten (da izgubi sva prava). Ja Kre§imir, kralj Hrvata i Dalmacije. Ja Stjepan, biskup zadarski, podpisah. I ovo su imena svjedoka, koji su tome dinu prisustvovali: Adamic, ninski zupan, svjedok. Boleslav, dvorski zupan, svjedok. Vlkic, zupan ludki, svjedok. VoleSa, djed, svjedok. Budec, po- steljnik, bribirski zupan, svjedok. Ivan, kraljevski kapelan, svjedok. Petar, sudac kraljev- skoga dvora, svjedok. Studec, kraljevski vinotod, svjedok. Leo, carski protospatarij i katapan ditave Dalmacije, svjedok. Selislav, ninski sudac, svjedok. Adam kaludjer, opat sv. Bartolomeja, svjedok. Petar, zupan sidrazki, svjedok. Dragomir, zupan cetinski, svjedok. Andrija, belgradski načelnik, svjedok. U gradu Ninu, Amen.«
