njemačkom carevnom Juditom, ali tim je ozlovoljio korenjake magjarske, te se na nj digose. Andrija pogibe god. 1061., a naslijedi ga brat Bela. No i taj umre vec iza dvije godine i tad nastadose u Ugarskoj silne smutnje i nemiri: jedni prianjahu uz Beline sinove Gejzu i Ladislava, a drugi pomagahu Salamona, sina Andrije I. U te borbe umije§a se i slovinski ban Zvonimir, pristajuci uz stranku Gejze i Ladislava. Tek god. 1065. izmirise se protivnici u PeCuhu. Gejza i Ladislav priznaSe svoga bratica za kralja, ali svaki njih dobi za to jedan dio Ugarske, da njime upravlja kao herceg. Bit ce, da je hercegovina Ladislavljeva medjasila sa slovinskom banovinom, te je tako ban Zvonimir i dalje prijateljevao s ugarskim kraljevicima. Braca Gejza i Ladislav zavoliše ga na posljedku tako, da su mu još iste godine 1065. svoju rodjenu sestru Jelenu (Hrvati ju prozvase Lijepa) dali za zenu. Tako postade ugarska kraljevna hrvatskom banicom.
Kralj Petar Krešimir jamačno se je veselio, kad je vidio, da mu je ban i podanik postao Surom ugarskih kraljevica. Sad je hrvatska drzava na sjeveru mirna, a moglo bi se zgoditi, da Zvonimir postane i kraljem ugarskim. No u drugu ruku hvatao je Kre- simira strah, kad je u svom vladanju vidio mocnog bana, osiljena tudjom pomoci, koji bi mogao jednom uciniti ono, sto je nekad uradio ban Pribina iza Kresimira I. Strah kraljev bio je jo§ veci, sto nije sam imao od srca muzkoga poroda, nego jedino kcer Nedu. Ni braca nijesu mu bila vise na zivotu, zato se zivo zabrinu, kome da namre svoju drzavu, da ne bude iza smrti njegove popristem otimacine i tudjih spletaka. U toj nevolji svrati svoje oci na mladoga Stjepana, svoga sinovca, te ga god. 1066. odredi za svoga suvladara, a iza smrti svoje za nasljednika. Stjepan ne ce biti ni kralj ni ban, ali ce zapovijedati i banima, ako nema kralja u zemlji: on ce biti kraljev namjestnik u citavoj drzavi. Zvat ce se herceg (po latinski dux); a cim umre kralj, zamijenit ce ga na prijestolju, da ne bude smutnja ni nemira u zemlji.
Ovako mišljaše Petar Krešimir da je osigurao mir Hrvatskoj i poslije smrti svoje. Malo zatim desio se je u utvrdjenom gradu Sibeniku. Mora da se je ondje vijecalo o vrlo vaznim crkvenim stvarima, jer su se oko kralja skupili svi biskupi hrvatski i dalmatinski. Bijase tu duhovni prvak citavoga kraljevstva, nadbiskup spljetski Lovrinac, zatim zadarski biskup Stjepan, hrvatski biskup Rajnerije, trogirski biskup Ivan, belgradski biskup Dabro, rabski biskup Drago i osorski biskap Petar. Upravo je kralj slavio Bozic u kolu ovih duhovnih pastira, kad preda nj dodje rodjakinja mu Cika iz grada Zadra. Muz Cikin Andrija bijase nedavno tuzno umoren od ubojica, a to se tako zivo kosnulo plemenite gospodje, da je odlucila okaniti se svijeta i njegova nistavila, te poci u samostan. U to ime sagradi sama u Zadru nov samostan sv. Marije za duvne, gdje ce Bogu sluziti sa starijom kceri svojom Domnamom, docim joj se je mladja kci Vekenega udala za plemica Dobroslava. Izgradivsi i uredivsi taj manastir, dodje Cika sada vec kao predstojnica njegova u Sibenik pred >brata svoga?, kralja Petra Kresimira, da Svomu djelu izradi »kraljevsku slobodu* i druge povlasti. Kresimir doceka »milu sestru* raz- kriljenih ruku, i s privolom svoga sinovca, herceg Stjepana, i nadbiskupa spljetskoga podijeli novomu manastir u sve, što je Čika zatražila.
Pored duhovnih posala nije Kresimir zaboravljao ni svjetovnih stvari. Mozda ga je vec od prvoga dana njegova vladanja gonila ziva zelja, da Hrvatskoj vrati onu snagu na moru, §to ju je imala za kralja Tomislava, kada su njoj i sami ponositi Mletci placali danak. U njegovoj vlasti bili su doduSe svi primorski gradovi i otoci Jadranskoga mora sve do Cetine, te je mogao sabrati lijepo cislo brodova; ali najglavniji pomorci, smioni Neretljani, koji su nekad bili strah i trepet Mletaka, nijesu ga priznavali za svoga kralja. Odluci zato osvojiti Citavu oblast Nertetvu sa svima otocima, i tako razSiriti hrvatsku drzavu na jugu od Cetine do Neretve. Kako je Neretva bila tada sama za se, te nije spadala ni na dukljansku ni na srbsku drzavu, bilo je Kresimiru vrlo lako, da svlada tu malenu oblast, te ju pridruzi Bijeloj Hrvatskoj. Osim triju zupa neretavskih na kopnu
