ni banima ni županima, itd. Nasuprot obvezaše se gradovi, da će svoga kralja darivati darovima, da ce mu placati dio svoga dohodka od luka, i da ce ga svojim brodovima pomagati, ako bi morao poci na vojnu.
Malo zatim desio se je mjeseca veljače 1059. kralj Petar Krešimir u hrvatskom gradu Belgradii, u kojem su se posljednji hrvatski kralji krunili. Upravo s toga poceo se je Belgrad smatrati glavnim gradom Hrvatske, premda hrvatski vladari nijesu imali stalne prijestolnice, vec su boravili sad u Kninu, sad u Ninu, sad opet u Belgradu ili kojem latinskom gradu. Petar KreSimir do§ao u grad, da se sastane s odlicnicima i velmozama svoga kraljevstva u mali saber ili u kraljevsko vijece. U gradu ga do6ekali nacelnik Dragoslav i domaci biskup Teodosije, a domala dohrli amo bijelo-hrvatski ban Gojko i zupani susjednih zupa, kao lu6ki zupan Prvaneg i sidrazki zupan Jurina. Kralja pak dopratili njegovi dvorski castnici, poimence tepcija Boleslav, vratar Juraj, i drugi. Mora da se je vijecalo o vaznim stvarima, posto se je u vijecu desio i opat Majnardo, poslanik pape Nikole II. Kad se vijecanja svrsise, dodjose pred kralja podanici njegova kraljevstva, budi da im sudi, budi da im milosti i povlastice dijeli. Tako dodje preda nj i Benediktinac Andrija, opat nedavno osnovanoga samostana sv. Ivana u Belgradu, te zamoli kralja, da podijeli mladjanomu manastiru sve slobostine i povlasti, koje su tada uzivali drugi samostani po Hrvatskoj i Dalmaciji. Petar Kre§imir usli§a molbu opatovu, pace i sam nadari samostan, poklonivSi mu citavi otok Zirje (Zuri) i dvorac Rogovo nedaleko od grada Belgrada.
Petar Kresimir nastojase svakom prilikom, da vladanje svoje utvrdi, i da kako u Hrvatskoj tako u Dalmaciji uvede stalan mir i red, da se vise ne vrate prijaSnja burna vremena. Upravo zato obilazio je redom sve oblasti i sve banovine, a i zupe, te bi svagdje mirio i redio, kako je nuzno bilo. Negdje g. 1062. desio se u svome svratistu u gradu Ninu, okruzen dvorskim castnicima tepc^ijom Boleslaom, djedom Volesom, po- steljnikom Budcem, volarom Zovicem , §titono§om Drugonjom, vinotocem Djedovitom, i drugima. Bio je tu i njegov dvorski kapelan Ivan, zatim biskup hrvatski Adam, na posljedku i dva susjedna zupana: ninski zupan Adamic i lucki zupan Vlkic (Vukic). Dosao u to na kraljevski dvor opat samostana sv. Krsevana iz Zadra i zamolio kralja, da potvrdi samostanu sve povlasti i slobostine, §to mu ih podijelise slavni predji nje- govi. Kralj na to izdade samostanu ovu povelju: »Ja Kresimir, koji se drugim imenom zovem i Petar, kralj Hrvata i Dalmatinaca, obznanjujem svima, da mi se je Cinilo pravo i zdravo, da se ne zavrgnu odredbe mojih pradjedova, a najmanje one, koje su udinjene za spas njihovih dusa! Nasli smo naime medju djelima pradjeda nasega Kresimira Sta- rijega, da je on za sve vjekove darovao manastiru sv. Krsevana u Zadru neki posjed Diklo. Taj posjed ostade netaknut vlastnicima za njegova vladanja i za njegova sina Drzislava, tako isto za vrijeme Svetoslava i brace mu Kresimira i Gojslava, pak i za njegova sina Stjepana, otca moga. Zato i mi to potvrdjujemo, te hocemo da to stoji u sve vijeke. A tko bi poslije moje smrti htio da ovu povelju pogazi, neka ga stigne srSba posljednjega sudca. Dano u gradu Ninu<. Dok je Petar Kresimir ovako obilazio svojom drzavom, i svadje mirio i redio, zgodilo se na sjeveru Hrvatske nesto, na §to je morao da svrati svoju pozornost. U Ugarskoj naime vladao je od god. 1046., kad su Magjari protjerali svoga kralja Petra, muz vrlo poduzetan i hrabar, po imenu Andrija. Kralj Andrija bio je Hrvatima opasan susjed, jer nije poput Petra bio u rodu s hrvatskim Kresimirovicima; zato se Petar Kresimir vec u prvi das pobrinu, da u Slovinskoj banovini namjesti bana jaka i odludna. Tako postade banom slovinskim Dimitrija Zvonimir, za koga ne znamo, iz kojega je plemena hrvatskoga potekao; jedino je poznato, da je imao ujaka Stresu. Slovinski ban Zvonimir nijc samo branio svoju banovinu, nego je koji put i uticao u poslove ugarske. U susjednoj Ugarskoj bija§e Andrija I. zarudio svoga sina Salamuna s
