PETAR KREŠIMIR VELIKI.
1058—1073.
Petar Krešimir, sin kralja Stjepana I. i mletačke duždevne Hicele, primi
hrvatsko kraljevstvo iz ruku ocevih prilicno jako i oporavljeno, premda
nije bilo ni iz daleka onako silno i prostrano, kako za prvoga kralja
Tomislava. Crveno-hrvatske oblasti bijahu vec od bune bana Pribine
X za sve vijeke odruzene od Bijele Hrvatske, te je ba§ nedavno Stjepan
Vojslav (1042.) sjedinio Duklju, Travunju i Humsku zemlju u jednu samo-
stalnu drzavu, koja je poslije izasla na glas pod imenom kraljevine Dukljanske.
I banovina bosanska bijase odavna svoja, dok je banovina srijemska iza tuzne
smrti nesrecnoga bana Sermona ostala svedjer pokrajinom byzantskom. Tako je
Petar KreSimir u prvi cas vladao jedino banovinama bijelohrvatskom i Slovinskom,
k tome su mu vlast priznavali neki gradovi latinske Dalmacije,
narocito Spljet i Trogir. No zato je ©stale gradove latinske, kao Zadar na
kopnu, zatim gradove Krk, Rab i Osor na otocima zatekao u mletačkim
rukama, premda mu se je otac Stjepan I. kroz ditavo vladanje svoje
neprestance trudio, da ih pridobi pod svoje zezlo.
Čim se je Petar Kresimir zakraljio i u nazoCnosti papina poslanika Majnarda ovjendao kraljevskim vijencem, prva mu jc briga bila, da Zadar i druge latinske gradove iztrgne iz vlasti mletadke, pak da tako hrvatska drzava opet zahvati 6itavo primorje od Istre do rijeke Cetine. I nije ga kidala sumnja da li ce mu djelo poci za rukom. Tk on je bio u volji latinskim ziteljima ovih gradova,
