Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/106

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

segoše vječnu vjernost. Gradova latinskih na kopnu ne mogaše medjutim uzeti, već se nakon zaludnih pokusa opet vrati u Mletke. Tako ostadoše sjeverni otoci latinske Dalmacije u vlasti mletačkoj, dok su gradovi na kopnu i dalje priznavali hrvatskoga kralja. Mozda bi kralj Kresimir II. bio odrzao i otoke, da mu u taj cias nije zaprijetila velika pogibija od byzantskoga cara Vasilija II. Bugarobijca. Taj bija§e nakon krvavoga rata od 6etrdeset godina posve svladao slavnu nekad bugarsku drzavu, pokorio zatim sve crveno-hrvatske i srbske oblasti, te se prikucio i samoj hrvatskoj kraljevini. Kresimiru i bratu mu ne preostade drugo, nego da se i oni ili pokore silnomu caru grSkomu ili da s njim zapodjenu borbu za zivot ili smrt. Kresimir odabra prvo, te se god. 1019. Zajedno sa svojim bratom i s nekim hrvatskim banima dobre volje pokori dobitniku, caru Vasiliju II. Ovaj pak radostan, sto ne mora vise krvi prolijevati, zadovolji se time, sto ga je hrvatski kralj priznao za svoga vrhovnoga gospodara, pak ostavi hrvatskomu kraljevstvu sve stare pravice i sloboštine, pače samoga Krešimira obasu častima, imenovavši ga patricijem, i povrh toga pošalje mu još bogate darove.

Sva se Hrvatska poklonila byzantskomu caru, jedini Sermo, ban kitnjastoga Srijema, otimase se sili grckoj. On ne htjede slusati ni svoga kralja ni byzantskoga cara, vec se ponese, kao da je samosvojan vladar. Zato bi iz Carigrada zapovidjeno Konstantinu Diogenu, upravitelju susjedne bugarske pokrajine na jugu Dunava, da Ser- mona nadrva i pokori. No Kontantin upotrebi radije prijevaru. On poSlje Sermonu iz svoje stolice Biograda glasnike i poruci mu, da se zeli s njime negdje sastati i o nekim stvarima porazgovoriti. Da se ban ne bi bojao zasjede ili izdaje, predlozi mu, da ce se sastati na medji svojih oblasti, na rijeci Savi ili Dunavu, ali da nijedan ne smije sobom povesti vise od tri sluge. Sermo uzvjeruje lukavomu Grku i dodje na rociSte. FoSto su neko vrijeme razgovarali, Konstantin naglo izvadi noz, sto ga bijaSe sakrio u njedrima, i turi ga Sermonu u rebra. Sermo pade mrtav na zemlju, do6im se sluge njegove od straha razbjegose. Na to Konstantin na brzu ruku skupi ne§to vojske i provali u Srijem. Prestravljenu udovicu Sermonovu zastrasi tim jos vi§e> te koje silom koje obecanjima skloni ju, da je predala Srijem grckomu caru. Ona sama ode na to u Carigrad, gdje se poslije udade po drugi put za odlicnog velikasa; Srijem pak ne vrati se vise pod Hrvatsku, nego bi podcinjen izravno byzantskomu carstvu. Prvi namjestnik carski u Srijemu bijase sam Konstantin Diogenes (1019.).

Kažu stare priče i predaje, da je baš u to doba negdje hrvatski kralj Krešimir II. počeo prijateljevati s Magjarima na sjeveru svoje drzave. Magjari naime, posto su za svoga kneza Arpada i prvih mu nasljednika jos pol stoljeca srednju Evropu oblijetavali i pustosili, na jedan put se iza krvavoga poraza kod Augsburga (955.) smiriSe, a njihovi knezovi pocese misliti i snovati, kako bi svoj narod priucili urednu zivotu. Knez Gejza dapaCe dade se i pokrstiti i dozvoli krScanskim svecenicima, da navije§taju rijec Bozju po Ungariji. Jos veci prijatelj krscanske vjere i reda bijaSe Gejzin sin Stjepan Sveti, suvremenik hrvatskoga kralja Kresimira II. Stjepan najprije svlada sve protivnike krs- canske vjere medju Magjarima, a zatim osnuje u Ungariji nadbiskupiju u Ostrogonu i vise drugih biskupija. Tim udje u volju rimskome papi Silvestru II., koji trudoljubcu Stjepanu po§alje kraljevsku krunu na dar. Stjepan dade se upravo god. 1000. ovom krunom okruniti i prozva se »apostolskim« kralj em Ungarije. Da bi lakSe u svoj em kra- Ijevstvu mogao bolje utvrditi krScanstvo i druge dobre uredbe, nastoja§e kralj Stjepan, da zivi sa svojim susjedima vazda u prijateljstvu i Ijubavi. Tako zavoli i hrvatskoga kralja Kresimira II., a stare predaje tvrde, da je Stjepan i svoga jedinca sina Emerika htio ozeniti kcerju hrvatskoga kralja. No Emerik raz,deran bi u lovu od divljega vepra, te se s toga ne izpuni zelja Stjepanova; ali ipak potraja Ijubavi sloga medju kraljima sve do smrti Stjepanove. Dok je u Hrvatskoj vladao kralj Kre§imir II., zivio je njegov striievi6 Stjepan, sin nesrecnoga Svetoslava Surinje, kroz mnogo godina u Mletcima. Kako ga je naime