Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/94

Srbe: Na onom zemljištu istina, gdje su u Porfirogenitovo doba življeli Neretljani, izgovara se danas glas ѣ kao i, ali to može značiti, da se hrvatsko-ikavsko pleme poslije Porfirogenitova vremena proteglo dalje na jug i preko Cetine, a u X. je vijeku dopiralo samo do ove rijeke. Tako bi tamošnji Srbi bili pohrvaćeni, a gdjegdje su opet pravi Hrvati posrbljeni — i tako je lasno dokučiti, kako je mučna stvar govoriti o točnijem granicama izmedju Hrvata i Srba staroga vremena, kad one ni danas nijesu svuda posve sigurne. Jedan je slavenski naučnjak novijega vremena (M. S. Drinov) izrekao misao, da Zahumljani i Trebinjani, Dukljani i Neretljani nijesu bili ni Hrvati ni Srbi. On dakle odbacuje Porfirogenitovo svjedočanstvo, jer on u opće ima slabo mnijenje o Porfirogenitu. Mi ne pristajemo uz Drinova, nego držimo, da su i Hrvati i Srbi kao i drugi slavenski narodi postali od njekoliko sitnijih plemena. U X. vijeku već se nije ništa znalo o njegdašnjim hrvatskim i srpskim plemenima, već samo o gotovu hrvatskom i srpskom narodu, ali 4 plemena još su zadržala svoje plemenske osobine i imena i nijesu se još bila politički sjedinila ni sa Srbima ni sa Hrvatima, premda su Srbima po jeziku bliže stajali nego Hrvatima. Eto tako mi razumijevamo Porfirogenitove bilješke o rečenijem plemenima.