Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/73

Ova stranica je ispravljena

najstarije doba srpskoga naroda nemamo od njih nikakve koristi, jer oni počinju svoje vijesti istom sa Stefanom Nemanjom t. j. zadnjih desetaka XII. vijeka.

Kad je tako s domaćim izvorima, onda dakako treba pogledati, da li nam koji strani pisac što javlja o starijem Hrvatima i Srbima. Na sreću nalazi se jedan takav pisac, i to opet u vizantijskoj književnosti. Njegovo je ime Konstantin VII. Porfirogenit. Ovaj je čovjek bio grčki car u X. vijeku. Rodio se god. 905., a umro je g. 959. Otac mu je bio Leon VI. takodjer vizantijski car, a sin i nasljednik na carskom prijestolju bio je Konstantinu Porfirogenitu Roman II. Kao vladalac velikoga za onda još grčkoga carstva nije Konstantin Porfirogenit bio ni najbolji ni najgori, nego je bio vladalac srednje ruke. On nije hotio, da istorija govori danas sjutra o njemu samo kao o vladaocu, već je on išao i za književnom slavom, te je napisao njekoliko djela (dakako grčkijem jezikom), koja su danas sva više ili manje važna za istoriju grčkoga carstva i susjednijeh naroda onoga vremena. Za stare Hrvate i Srbe veoma je znatno djelo, koje se obično navodi s latinskijem naslovom: de administrando imperio (jer su sva Konstantinova djela kao i djela drugijeh Vizantinaca prevedena na latinski jezik). Ovo je djelo pisac napisao za svoga sina Romana, jer je njemu kao budućemu vladaocu bilo nužno znati, otkle je došao koji narod u blizinu grčkoga carstva, kakva mu je zemlja, kakva država i vjera, kakvi običaji itd. Još ćemo reći, da je djelo »de administrando imperio« pisano oko god. 950.

Konstantin Porfirogenit ne piše samo o dogadjajima, koji su se dogodili u njegovo vrijeme, nego i o takvima, koji su se zbili davno prije njegova poroda. On je mogao dobro znati koješta, što se dogodilo u X. vijeku, ali za ono, što je bilo u VII. VIII. i IX. vijeku, tu je svakako morao tražiti, što vele starije bilješke i drugi podaci, kako ni mi danas ne možemo sami po sebi ništa znati, što se zbivalo u XVI. XVII. i XVIII. vijeku, ako toga ne nalazimo u bilješkama pisaca, koji su onda življeli. Konstantin Porfirogenit kao vladalac ne