Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/52

Ova stranica je ispravljena

već su bili izgubili prvu svoju narodnost i jezik i pretvorili se u varvarske Rimljane. Pošto su ne miješajući se mnogo sa Slavenima njekoliko vijekova medju njima boravili, počeli su se prvijeh godina XIII. vijeka listom seliti u zemlje Dunavu na sjeveru, gdje su prebivali Dačani i Geti, koji su takodjer bili od iskona tračke krvi, ali su poslije rimskoga osvojenja Dakije (t. j. istočne Ugarske i drugijeh zemalja sve do Dnjestra) romanizirani. Današnji su dakle Rumunji izišli od smjese romaniziranijeh Geta, Dačana i onijeh tračkijeh (vlaškijeh) plemena, koja su se u XIII. vijeku onamo doselila ispreko Dunava.

Rekli smo, da su Mesija, Maćedonija i Trakija bile na koncu VI. vijeka već pune Slavena; i poslije toga pomalo su još dolazile nove gomile. Ali se sav narod slavenski nije preselio preko Dunava; neznatna ih je manjina ostala i bila kasnije stisnuta odasvud Rumunjima. Ostatak Slovena držao se sve do početka XIX. vijeka u Erdelju, a onda je iščeznuo medju Rumunjima. Taj je ostatak govorio posebnijem jezikom, koji je najbliže stajao današnjemu bugarskomu jeziku. O njihovu je jeziku (u koliko je poznat) pisao Miklošić, kako znadu oni, koji se bave slavenskom gramatikom. Po Miklošićevu primjeru najbolje je rečene iščeznule Slavene zvati: dački Sloveni, a njihov jezik dačkoslovenski. Da se s kojom nesrećom dogodilo, te da su izgubljena sva istorička djela vizantijskijeh pisaca, koja govore o Slovenima, mi bismo ipak posve sigurno mogli zaključivati, da je njegda moralo biti u Dakiji Slavena poradi pomenutijeh dačkijeh Slovena, a da ih je bilo veliko mnoštvo, to bi nam dokazivala mnogobrojna topografička imena po današnjoj kraljevini Rumuniji, koja su očevidno slavenskoga izvora; n. pr. Dragašani, Radovan, Gradištea, Prisičeni, Stanišesci, Sokola itd. itd.

Poslije cara Mavrikija (602.) već nijedan grčki car nije na to mislio, kako će očuvati od Slovena i od Anta Mesiju, Maćedoniju i Trakiju. Te su zemlje bile za grčko carstvo već kao izgubljene, jer se od početka vlade Justinijana I. pa do konca VI. vijeka toliko mnoštvo Slavena razlilo po tijem