drugom mjestu stavlja Ptolemej Alanima u blizinu narod, kojemu piše ime Σουοβηνοί, a to su takodjer Slaveni ili Sloveni.
Οὐέλται življeli su po Ptolemejevijem riječima uzduž vendskoga zaliva. To su za cijelo istorički Veleti, koji su se takodjer zvali Ljutići, a pripadali su medju polapske Slavene, kako ćemo poslije vidjeti (br. 89.).
Još moramo spomenuti dva plemena iz Ptolemeja, jedno su Βωδινοί, a drugo Ναύαροι. Ono su prvo bez sumnje nama poznati iz Herodota Budini, a Ναύαροι će biti identični s Herodotovijem Neurima. Svoje Bodine stavlja Ptolemej od prilike onamo, gdje smo mi rekli da su življeli zapadni Budini. Muka je s Ptolemejevijem Navarima, jer ih pisac meće njekamo oko današnje Poltave uz Dnjepar, a Herodotovi Neuri sjedili su dosta daleko od Poltave na zapadu. Možda je moguće izravnati kako ovu teškoću.
Napokon imamo znati, da i Ptolemej spominje Srbe (Σέρβοι) i veli, da s drugijem njekijem narodima sjede u asijskoj Sarmatiji t. j. u zemlji iza Dona. Sva je prilika, da su Ptolemejevi i Plinijevi Srbi isti narod, jer ako su Ptolemejevi sjedili iza Dona, a Plinijevi oko Dona, to ne treba ni malo da nas smeta kod onakvijeh pisaca, koji sami nijesu nigda vidjeli istočne Evrope, već su pisali samo po čuvenju!
Ako su Plinijeve, Tacitove i Ptolemejeve bilješke o starijem Slavenima mnogo kraće nego bi nama drago bilo, a ono iza Ptolemeja prolaze ne samo godine, ne samo deceniji, nego i vijekovi, da o Slavenima doznajemo još manje, nego li iz rečenijeh triju pisaca. Kada su se već na početku III. vijeka poslije Hrista počela germanska plemena komešati i otvarati burno ono doba, koje je poznato pod imenom »seoba naroda,« a ono Slavena kao da i nema na svijetu, tako se malo o njima govori! Ne ćemo prije priopćiti, što nam je poznato iz toga vremena o Slavenima, dok ne rečemo, što se dogodilo s južnom Rusijom poslije Ptolemeja. Južnoj Rusiji kao da je u starini bilo sudjeno, da se iz nje zapovijeda ostaloj Rusiji. U Herodotovo vrijeme vidjeli smo da su gospodari
