jedno je medju njima ne samo posve jasno, nego i očevidno slavensko, a to su Srbi, ili kako Plinije piše Serbi! Ovo je dakle prvi primjer, gdje istorija bilježi jedno pravo slavensko narodno ime, jer Venedi, kako znamo, nije ime, kojim bi se Slaveni sami zvali. Naše veselje nad ovako starijem svjedočanstvom nije dakako potpuno, jer osim gologa imena ništa nam drugo Plinije o Srbima ne veli, pače i vrlo je teško reći, gdje su upravo nastavali ti Plinijevi Srbi. Za to se moramo zadovoljiti s oznakom sasma općenom i kazati, da su življeli njegdje blizu Dona, samo je Don na nesreću duga rijeka, pa je onda malo koristi od rečene oznake! Vrlo bismo dašto rado znali, jesu li Plinijevi Srbi praoci današnjih južnoslavenskih ili možda lužičkih Srba, a možda i drugijeh Srba, kojim je poslije ime iščeznulo? Na ta pitanja ne može nitko živ odgovoriti ni crne ni bijele. Ako su Plinijevi Srbi življeli oko Dona, a Veneti ili Venedi uz Vislu, onda je valjada sigurno, da su izmedju Visle i Dona bez prekida življela slavenska plemena. A to nije nikako preveliki prostor za Slavene, koji su od pamtivijeka poznati sa svoje velike mnogobrojnosti. Ovijem se ni malo ne dira u pitanje o gustoći slavenskoga pučanstva, koja nije morala biti bog zna kolika.
U zadnjem t. j. 46. poglavlju svoje Germanije piše Tacit, da iza germanskoga naroda Sueva t. j. njegdje iza Visle sjede Peukini, Veneti i Fini (»Peucinorum, Venetorumque et Fennorum nationes«). O ovijem narodima priznaje Tacit, da ne zna pravo, pripadaju li medju Germane ili medju Sarmate, ali za Venete mu se ipak čini, da bliže stoje Germanima nego li Sarmatima. To on zaključuje po načinu života venetskoga ili slavenskoga naroda, jer Veneti kao i Germani grade kuće, u ratu vojuju pješke i brane se štitovima, dok Sarmati nemaju kuća, već žive u kolima i na konjima. O Venetima javlja nješto Tacit, što im baš nije na čast, kaže na ime, da su to hajduci, koji žive o grabežu po svemu prostoru, koji rastavlja peukinsku zemlju od finske. Pita se samo, jesu li što bolji od Veneta (= Slavena) bili Sarmati i Peukini;
