hrišćanskog kneza zove ruski narod i ruska crkva: равноапостольный, to jest koji je po svojim djelima ravan ili jednak apostolima. U kakvijem je odnošajima živio Vladimir prema susjednijem državama, o tom veli kratko, ali dosta naša kronika. »Življaše u miru s izokolnijem knezovima: s Boljeslavom leškijem, *) sa Stefanom ugarskijem i s Andrihom **) češkijem. Medju njima bijaše mir i ljubav.« Poslije smrti kneza Vladimira malo je ruska država vidjela dobrijeh dana. Dosta je stradala od navala varvarskijeh naroda: Pečeneza, a poslije i od Polovaca (koji su bili srodnici Pečenezima), ali još su joj ljuće rane zadavali gotovo neprestani bojevi medju pojedinijem knezovima. Vladimir je ostavio 10 sinova, i medju njih je još za života razdijelio rusku zemlju. Poznato nam je iz onoga, što je rečeno pod br. 86., da je nakom Vladimirove smrti ugrabio kneževsko kijevsko prijestolje Jaropukov sin Svetopuk, ali da je već za kratko vrijeme Svetopuk izgubio i prijestolje i glavu, te je kijevskijem knezom postao Jaroslav Vladimirović, koji je prije toga bio knez u Novgorodu. Od toga je vremena kijevski knez bio kao prvi medju ostalijem knezovima. Kako su svi ruski knezovi medju sobom bili rodjaci (svi su bili Rjurikovići), tako se veoma često dogadjalo, da je nakom smrti jednoga kneza po njekoliko rodjaka hotjelo dobiti ispražnjenu kneževinu i to oni, koji do tad nijesu nikakve imali ili su imali slabiju. Da je takvo stanje bilo izvor udiljnijem razmiricama i bojevima, to se lako samo po sebi razumije. — Kako se narodi u teškijem vremenima tješe ne samo boljom budućnosti, koju očekuju, već se razdragavaju i lijepijem danima prošlosti, tako je ruski narod uspomenu slavnoga kneza Vladimira obavio u čarobno svjetlo,***) koje mu još i danas svijetli, premda mu više nije nužna utjeha iz tako daleke prošlosti.
- ) Ovdje se misli poljski knez (kralj) Boljeslav I. ili Hrabri. — **) Ovo je knez O l d r i h , koji je spomenut pod br. 86. — ***) Narodne ruske pjesme zovu Vladimira: красное солнышко (lijepo sunašce).
