milovani.... Čuvši to pusti svakoga ništa i uboga, da dolazi u kneževski dvor i uzima sve, što mu treba, davao je jesti i piti i kunovu kožu iz spremnica. Odredi i ovo govoreći : "nemoćnici i bolesnici ne mogu dolaziti do moga dvora", — za to dade načiniti kola i natovarivši ih hljebom, mesom, ribom, različnijem voćem, medovinom u bačvicama i drugijem napitkom, dade sve to voziti po gradovima i pitati: "gdje je kakav bolesnik i ništ, koji ne može hoditi"? i takvijem davahu, što im je trebalo. Isto tako činjaše svojim ljudima: odredi, da svake nedjelje u stražarnici njegova dvora bude gozba i da dolaze gospoda i stražari, stotinici i desetnici i čestiti ljudi. Gozba je bivala sad pred knezom, sad bez kneza; mesa je bilo od stoke i od divljih zvijeri, svega je bilo u izobilju. Kad bi se ljudi pripili, počeli bi mrmljati na kneza i govoriti: teško našijem glavama, dao nam je jesti drvenijem žlicama, a ne srebrnima.*) Čuvši to Vladimir dade nakovati srebrnijeh žlica, neka njima družina jede, i reče: "srebrom i zlatom ne mogu nabaviti družine, a s družinom ću nabaviti i srebra i zlata, kako su moj djed i moj otac zlata i srebra stekli s družinom". Vladimir ljubljaše družinu i s njom vijećaše o uredbi zemaljskoj, o bojevima i redu zemaljskom.« Možda je Vladimirovu dobrotu i ljubaznost narod, a po narodu i ljetopisac malo iskitio više nego je doista bilo, ali treba znati, da i stariji od prvonačelnoga ljetopisca izvori, na ime Ilarijon i Jakov veoma hvale Vladimirovu podatljivost. Ne može se dakle o tom sumnjati, da je Vladimir doista bio vladalac, kojega je narod poradi njegove dobrote u srcu nosio i dok je bio živ i kad je već umro. Može se za cijelo reći, da ni jedan ruski vladalac nije u tolikoj mjeri osvojio srca svojega naroda, u kolikoj je osvojio Vladimir. Poradi velikijeh njegovijeh zasluga za hrišćanstvo ubrojila je ruska crkva kneza Vladimira medju svece i svetkuje njegovu uspomenu svake godine 15. Srpnja, jer se na taj dan prestavio, kako izrijekom veli Nestorova kronika. Prvoga svoga
·) Ove su riječi očevidno uzete iz narodne tradicije Nestorova vremena.
