brzica, i vjetar ga baci na prud, i od tad se prozva Perunov prud, kako se još i danas zove. Iza toga razglasi Vladimir po čitavom gradu: "tko se sjutra ne nadje pri rijeci, bio bogat ili ubog, ništ ili sluga, bit će mi neprijatelj". Čujući to ljudi idjahu s veseljem radujući se i govoreći: "da ta vjera nije dobra, ne bi je primio knez ni gospoda. Sjutra dan dodje Vladimir s caričinijem i s hersonskijem popovima k Dnjepru, a naroda se sleže bez broja; udjoše u vodu i stajahu u njoj jedni do vrata, drugi do prsiju, djeca stajahu pri obali, njekoji držahu djecu, odrasliji gažahu po vodi, a popovi stojeći na okolo činjahu molitve. Bješe vidjeti radost na nebu i na zemlji, gdje se toliko duša spašavalo, a djavo uzdisaše govoreći: "jao meni, kad me i odavde progone, mišljah, da mi je ovdje stan, jer ovdje nema apostolskijeh nauka, nema ljudi, koji boga poznaju, radovah se njihovoj službi, kojom su mi služili. A eto sada me neuki svladaše, ne apostoli ni mučenici, nema mi više carovanja na ovoj zemlji". — Pošto se ljudi krstiše, podje svaki svojoj kući. Vladimir se obradova, što je i sam spoznao boga i njegov narod, pa pogleda na nebo i reče: "Bože, koji si stvorio nebo i zemlju, pogledaj ove nove ljude i daj im, Gospode, da poznaju tebe, istinoga Boga, kako te poznaše hrišćanske zemlje; utvrdi u njima pravu i nekrenutu vjeru. Pomozi mi, Gospode, protiv neprijatelja djavola, da ufajući se u te odolim njegovijem pletkama". To rekavši dade graditi crkve i na onijem ih mjestima dizati, gdje su prije stajali kumiri; crkvu sv. Vasilija podiže na brežuljku, gdje je stajao Perun i ostali kumiri, gdje je žrtve prinosio knez i narod. Poče metati po gradovima crkve i popove i po svijem gradovima i selima privoditi ljude na krštenje. Onda poče od čestitijih ljudi uzimati djecu i davati ih na knjigu, a matere plakahu za djecom, jer se još ne bjehu utvrdile u vjeri pa plakahu kao za mrtvacima«. Vrlo je znatna bilješka prvonačelnoga Ijetopisca o tom, kako je Vladimir djecu čestitijih roditelja davao na knjigu. On je znao, da će od Grka biti slabo koristi, ako ruski narod ne bude imao svojih ljudi, koji će ga prosvjetljivati i učiti u
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/259
Ova stranica je ispravljena